Aktualno S vama kroz svaki dan Žena zna

Kad poželiš mir, a zapuše bura

Kako je izgubiti osobu koju voliš? Koga si zapravo izgubila tada? Istina, dobiveno je vrijeme u zagrljaju i ljepoti, ali nespremna si na ono što će se dogoditi na kraju kada ćeš lupiti glavom o beton i jako iskrvariti. Tako cijela krvava, počneš tražiti svoju glavu, nema je i nestala je osoba koju ste voljeli. Dva neprocjenjiva gubitka. Imaš osjećaj da ničega poslije toga nema. Prestala si koristiti čarobnu riječ: „Ne!“ samo radi vlastitog užitka, lakše je, zar ne? Više te svi vole tako.
Svaka izgovorena negacija naša je osobnost i stav o životu. Samo plašljivice stalno „dadakaju“, a ja mislim da si upravo ti koja ovo čitaš, hrabra žena. Samo se skrivaš iza ovog teksta i smijuljiš se da nitko ne vidi. Svaka od nas treba pokušati naći razloge svog straha i glasno mu se u facu nasmijati. Vidjela sam ga kako tada bježi glavom bez obzira.
Legnete, otvorite oči i ako mislite da na stropu nema ništa, varate se. Nekada je mislima potrebna samoća, čak i bez tebe same, izvan tijela. Pogled s balkona uvijek širi vidike. Promatraj svoje tijelo i odraz lica. Sve govori. Bez obzira što misliš, sutra je novi dan, bit će bolje, ali kraste od rana znaju na doticaj prokrvariti ponovno. Dani s time nemaju veze i ništa se promijeniti neće ukoliko ti ne utječeš na to. Plašljive se skrivaju iza isprika i vremena. Hrabre uzimaju gazu, alkohol, sprej i čiste ranu. Neke alkohol krivo koriste, pa čiste unutrašnjost. Ona je neisperiva, jer unutarnje krvarenje samo snaga volje može zaustaviti.
Znaš li zašto si snažna? Okreni se oko sebe i promotri. Ima li išta što te tjera i veže? Je li to neko živo biće ili dah prirode? Je li to onaj što pored tebe sanja? Je li to stari bicikl kojeg treba popraviti i krenuti njime kroz dašak šume? Uvijek postoji nešto zbog čega trebamo snagu. To je smisao života. Putovanje čistim umom i srcem. Radi čega putujemo? Jer volimo. Volimo i onoga koji pored nas sanja, volimo bicikl…Jer želimo stići cilju. Na tom putovanju, sigurno je jedno, živimo uvijek, iako prijetimo kako više ne želimo, samo zbog toga što volimo razloge, a kada uz nas postoji još netko, želja je nemjerljiva. Pitanje je samo kako opstajemo.
Kad svrneš pogled s ovog teksta i pogledaš u prazan krevet, teško ti je vjerovati u riječi s ekrana. Ne zaboravi da je iza ovih riječi žena čiju bol ne možeš izmjeriti, ali možeš osjetiti. Ona te dodiruje rukom nekadašnje gubitnice dok njene oči još uvijek gledaju u zvijezde kad joj zamute vid razni likovi. Krenula je jednom u potragu za životom i ostavila bol za sobom. Bio je to samo jedan korak.
Skini se sa selfi-ja, okreni se oko sebe, možda on upravo gleda u tebe. Promaknut će ti!
Živimo zato jer volimo djecu, partnera, obitelj, ali na tom putu ne dozvolimo da nas drugi vole više od nas samih. Tada smo izgubile sebe. Život niti ljubav tada više ne trebaju nas.
Udahni vjetar svoje slobode, koja te vodi u nepoznate, ali zanimljive zone.
Jugo donosi kišu, bura nosi sve oko sebe, a nakon nje tako je sunčano, mirno!
 Nela Servantes Pamuković