U vrijeme predizborne kampanje, kada su svi obećavali sve i svašta, jedna čitateljica OGportala napisala je kako su svi političari isti i kako se slabo govori o djeci s posebnim potrebama. Iz tog je razloga ona morala napustiti Ogulin i preseliti se u Karlovac. Zainteresirala nas je sudbina ove obitelji, pa smo s njom stupili u kontakt i dogovorili susret i upoznavanje. Rado se je odazvala i ispričala nam svoju priču, koju sada dijelimo sa našim čitateljima.
Naime, riječ je o Katarini Štuglin, rodom iz Josipdola, koja se udala u Ogulin i rodila dvoje djece. Djevojčica sada ima devet godina, a sin šest. Problemi su nastali pred dvije godine, kad su roditelji doznali da im je mlađe dijete bolesno.
“Sin mi je u spektru autizma, pervazivni razvojni poremećaj. Sa nekih godinu i pol do dvije, zapravo su drugi primijetili da je nekako “drugačiji”, nije se odazivao na svoje ime, bio je u nekom svom svijetu. S obzirom da je bio miran kao beba i nije bilo puno posla s njim, ja sam mislila da je samo miran. Kad su mi napomenuli za mogućnost autizma onda sam počela proučavati po internetu i, iskreno, trebalo mi je vremena da to prihvatim i odem pedijatru. Sa oko dvije i pol godine smo otišli doktorici i tu je krenula kompletna obrada, od logopeda, psihologa, defektologa, neuropedijatra i sve što je bilo potrebno da bismo ostvarili neka prava u sustavu socijalne skrbi. S obzirom da smo na preglede izgubili godinu dana, jer su liste čekanja i po par mjeseci, ja sam pokušala u Ogulinu pronaći nekog stručnog da radi s njim, no na kraju smo putovali jednom do dva puta tjedno u udrugu Zvončići u Karlovac, gdje je imao senzornu integraciju i radnu terapiju. U međuvremenu sam tražila najbolje moguće rješenje gdje bi mogao imati terapije, jer sam saznala da Ogulin zapravo nema ništa gdje bi se pomoglo djeci s poteškoćama. Sa nepune četiri godine, nakon što smo obavili vještačenje za osobnu invalidninu, uspješno smo krenuli u vrtić koji se nalazi u sklopu Centra za odgoj i obrazovanje u Karlovcu. Kako vrtić treba polaziti svaki dan, tako smo se odlučili i eto već dvije i pol godine živimo u Karlovcu. On u vrtiću ima logopeda, defektologa, psihologa, senzornu integraciju…. ono osnovno što mu treba i zbog čega smo i otišli iz Ogulina”- priča nam ova požrtvovna majka, čija se obitelj naučila živjeti s problemima.
“Dok smo još koristili usluge u udruzi Zvončići primijetila sam, nažalost, sve više auta ogulinskih registracija, jer kao i mi nisu pronašli što im treba u Ogulinu. Žalosno je što i za vrtić koji moj sin polazi, postoji lista čekanja gdje opet ne dobiju sva djeca ono prijeko potrebno kako bi se lakše integrirali u redovnu školu. Oni roditelji koji dovoze djecu u Karlovac sve putne troškove opet snose sami, a put u Karlovac košta. Žalosno je da grad koji je “prijatelj djece” zanemaruje onu kojoj treba najviše pomoći”- rekla nam je Katarina Štuglin.
Nadamo se da će njena priča mnoge potaknuti na razmišljanje. I nadamo se da će se početi rješavati problemi roditelja djece s posebnim potrebama više nego do sad, jer oni to zaslužuju. A političari sada mogu dokazati da nisu svi isti. I pokrenuti nešto za djecu koja trebaju pomoć.
