Ispovijest Đine Opačića: krivi smo što smo naslijedili kuću!

Đino Opačić iz Ogulina nedavno je gostovao u RTL-ovoj emisiji “Potraga”. Objavljen  je tek dio onog što on smatra vrlo bitnim, te je stoga odlučio OGportalu ispričati detalje o bezizlaznoj situaciji u kojoj su se našli on i njegova obitelj:otac, bolesna majka, brat i supruga sa troje malodobne djece!
“Ova je priča promijenila život cijeloj mojoj obitelji i meni, a pišem je jer nemam izbora i stjeran sam u kut. U jednom malom selu u Gorskom kotaru, zvanom Slavica,  živjeli su moja baka i djed.  5. veljače 2012. dogodio se požar dimnjaka, te su pozvani pripadnici DVD-a Vrata. Dolaskom s posla, jer sam radio u Rijeci, a baka mi je bila usput kada putujem kući,  zatekao sam ih na intervenciji i pitao ih sta je bilo rekli su da je gorila čađa u dimnjaku, ali da je sve ugašeno. Pošto sam i sam vatrogasne struke i radim kako profesionalni vatrogasac  pitao sam kako su gasili a odgovor me začudio: požar su pogasili pjenom iz brentače preko vratašca na dimnjaku  u potkrovlju. Ja sam odmah na to rekao da se dimnjak tako ne gasi upitavši zašto ga nisu gasili aparatom  na prah kako nalaže pravilo. Odgovor je bio još čudniji: ne brini se, mi to tako stalno radimo”- govori nam Đino Opačić i dalje pojašnjava:
“Po završetku sam ih pitao da li ce očistiti dimnjak, jer vatrogasna struka nalaže  da po završetku gašenja dimnjaka vatrogasci trebaju progurat četku i kuglu te iznesti čađu van iz dimnjaka. Naravno, odgovor je bio da to ne rade, uz preporuku- zovite dimnjačara. No, kad sam to htio napraviti, rečeno mi je da općina  trenutno nema dimnjačara.  Sljedeće jutro djed i ja očistili smo dimnjak i čekali vatrogasce koji dolaze u 6.2.2012. u 15 sati te obavljaju kontrolu i pregled dimnjaka i izdaju nam papir da nema pukotina i da je dimnjak OK. Šok slijedi nakon toga, 7.2.2012 oko 5 sati ujutro, dok sam bio na poslu dobivam poziv od brata da je bakina kuća u plamenu i da se baka ne javlja!  Zovem kao lud, ali niko se ne javlja. Kolege me po završetku smjene voze do bakine kuće i imam što  vidjeti. Kuca moje bake i susjedina kuća su u plamenu i saznajem da je djeda susjed izvukao iz kuće, ali  je baka ostala unutra. Probijam se do kuće gdje me na ulazu ruše vatrogasci i ne daju mi unutra. Baka je poginula u požaru! Nisam mogao vjerovati svojim očima,sva sreća što u susjedinoj kući niko ne živi, jer susjeda živi u obiteljskoj kući u mjestu Čavlima. Policijski inspektor za požare Darij Rustija dipl.ing.građ. nakon što je požar ugašen obavlja očevid i ustanovljuje da je do požara došlo između prizemlja i prvoga kata prijenosom vrućih  plinova iz dimnjaka na  drvenu međukatnu konstrukciju zbog puknuća dimnjaka, koji je dan ranije po kontroli vatrogasaca i izvješću bio cijel. Također napominje da je moja kuća na kućnom broju Slavica 16 izgorjela u potpunosti. O susjednoj kući je napisao „Na obiteljskoj kući na adresi Slavica 14 cjelokupno krovište se urušilo  na prvi kat skupa s drvenom krovnom konstrukcijom istog,te je ista kao i cjelokupni  namještaj i predmeti unutra prvoga kata zajedno a pregradnim drvenim stijenama,prozorima i vratima u potpunosti izgorila.“
Ovo govorim zbog onoga sta slijedi! Moja je kuća bila osigurana, a susjedina nije, mi smo novac od osiguranja dobili,  te smo s time htjeli pomoći našoj susjedi koje je ujedno  sestrična moje sada pokojne bake i krsna kuma mome ocu. Dan  dva nakon stravičnog požara htjeli smo privremeno zbog kiše i snijega susjedinu kuću pokriti najlonom, da ne bude veća šteta, ali nam ona nije dala. Ostali smo začuđeni, poslije sprovoda bake susjeda nam je pristupila da joj nadoknadimo štetu i naravno mi smo pristali  na razgovor. Nudili smo joj kompletnu sanaciju krova i 25 tisuća eura od osiguranja, što je ona odbila i tražila 35 tisuća eura. Moram naglasiti da je nakon bakine smrti dio imanja naslijedila moja teta-tatina sestra,  a dio djed koji je preživio i moj otac. Do ostavinske rasprave moj otac nije mogao do djeda koji se od požara nalazio kod moje tete u Rijeci. Nakon ostavinske rasprave djed se preselio k nama. Susjeda je odbila našu ponudu a mi nismo imali novaca da joj isplatimo 35 tisuća eura. U međuvremenu smo pokrenuli spor protiv općine, jer nisu imali dimnjačara, te dokazali da od kolovoza 2011. g. pa do ožujka 2012 g. općina nije imala koncesionara dimnjačara što je po zakonu dužna. U tom trenutku susjeda preko svoga odvjetnika  šalje dopis da, ako želimo izbjeći suđenje, isplatimo za naknadu štete 50 tisuća eura za kuću i još 5 tisuća za čišćenje. Odgovorili smo da nemamo toliko novaca, te da ne možemo to platiti. Potom pokreću  tužbu protiv  moga oca, a kasnije i na njegovu sestru, sestru zbog naknade štete u iznosu od 300 tisuća kuna za kuću i 50 tisuća kuna za namještaj. To se sve događa u desetom mjesecu 2012. U međuvremenu i moj djed umire tako da moj otac u jednoj godini ostaje bez oba roditelja. A sudska trakavica počinje. Dokazano je da se požar s naše kuće prenio na njezinu i to nije sporno ,dokazano je da je do požara došlo zbog puknuća dimnjaka,ali pitanje ostaje zašto je dimnjak pukao. Priložili smo dokaz da općina nije imama koncesiju za dimnjačara, potvrdu DVD-a Vrata da  su pregledali dimnjak i da je u redu,  prilažemo da su primijenili krivu taktiku gašenja dimnjaka. Na temelju toga zahtijevamo vještačenje, a sud nam to odbija jer sucu to nije bilo bitno. Iskaz Zapovjednika DVD-a Vrata  na sudu  je prihvatljiv i neupitan. Susjeda traži vještačenje za štetu kuće i to u desetom  mjesecu nakon što je kuća očišćena. Tu dolazimo do još jednog problema,  svi prozori i vrata na slikama su cijeli, a  kada vještak u desetom mjesecu radi očevid postaju  uništeni!Sudac odbacuje naše slike jer ni one nisu bitne. Slijedi saslušanje svjedoka: moj svjedok je susjeda  koja je pomagala nositi i spremati stvari iz njezine kuće, te je tvrdila da je dosta stvari spašeno dok njezini svjedoci tvrde da je nešto spašeno, a  nešto ne. Sama vlasnica,pak,  izjavljuje  da je sve izgorjelo, što s ničim nije potkrijepila.
Sud odbacuje iskaze moje svjedokinje. Susjeda zahtjeva i vještačenje za izgorjeli namještaj, te vještaku šalje e –mail s opisom namješta, ali bez ijednog dokaza da je to bilo unutra. Vještak  za namještaj izjavljuje da nije vidio ni jedan komad namještaja, ali po opisu suda i tužiteljice procjenjuje da namještaj vrijedi četrdeset tisuća kuna. Na pitanje mojeg odvjetnika  zna li razliku između starog ogledala i antikviteta  vještak kaže da na to ne želi odgovoriti…U međuvremenu moja majka je oboljela od karcinoma, a uz dogovor cijele obitelji složimo se da kuća u Ogulinu, kojoj je ona pola vlasnik a pola otac, pripadne mom bratu pošto je oženjen i ima troje malodobne djece, a imanje koje je u Slavici pripada meni,  pod uvjetom da ga ja prodam i time namirim eventualne dugove prema gospođi koja nas tuži. Na zadnjem ročištu na hodniku obavljamo razgovor s njom i njezinim odvjetnicima o nagodbi, jer cijeli proces razara malo po malo moju obitelj. Slažemo se da ćemo se pokušat dogovoriti, pozivamo i nudimo joj 175 tisuća kuna u gotovini, što ona odbija i traži 195  tisuća, a pregovori se opet hlade. I blokira prodaju imanja  u Slavici .
U međuvremenu gospođa u 2016 g pokreće sudski postupak protiv mene ,brata i oca  o poništenju darovnih ugovora da se sve vrati na mog oca kako bi se ona ovrhom mogla naplatiti. Čeka se odluka suda i opet šok. Sud donosi odluku da je moj otac kriv za cijelu štetu, teta je oslobođena bez obzira što je i ona nasljednik, kamate nam računa od 2012. a ne od godine kada je presuda (ožujak 2017.) ni jedan naš dokaz nije prihvaćen,općina nije kriva što nije imala dimnjačara, a ni vatrogasci jer nije bitno s čim su gasili…  te moramo isplatiti preko 400 tisuća kuna oštete i sudskih troškova!
Ulažemo žalbu i na sudskom postupku za poništenje ugovora  o darivanju predlažemo opet nagodbu. Dolazimo na razgovor i nudimo joj 150 tisuća kuna u gotovini i u roku dvije godine još 50 tisuća, ali ona i to odbija i nudi svoj prijedlog . Izračunali su da s zateznim kamatama do sada mi njima dugujemo preko 600 tisuća kuna, ali onu su spremni na 300 tisuća , pola odmah ,pola u roku od pet godina, ali da se upišu na moju plaću,tatinu plaću i imanje u Slavici!
Razmišljamo i o toj ponudi, ali tu se ubacuje muž  gospođe s izjavom: vi ste nas zapalili, ti i  tvoja familija, te njezin odvjetnik s izjavom: lakše mi je ovršit vašu kuću nego imanje u Slavici. Drugi prijedlog je bio s njezine strane da joj damo sto pedeset tisuća odmah da se ona uknjiži na imanje u Slavici i Ogulinu, te da se izdvaja od moje plaće rata i ako se preskoči jedna rata da oni mogu pokrenuti ovršni postupak.
Sastanak je gotov, glava je puna misli, gubimo doma…
Pričam vam ovo jer me sve neizmjerno  boli. Znam da je i gospođa tu oštećena, da mogu napravio bih joj sve novo, ali je žalosno to što jje jedini krivac za sve moj otac, jer  je naslijedio zgarište i sada ce možda izgubit kuću koju je radio od temelja  koju još uvijek otplaćuje, a u koju smo ulagali i moj brat i ja. Izgleda da je lakše osam ljudi izbaciti na cestu nego provest pravilno suđenje .Za sve što sam ovdje napisao imam dokaze slike i potvrde i svako može dobiti uvid u njih. “- tužno je završio svoju priču Đino Opačić.
Jedini način da mu mi pomognemo je da tu priču objavimo. A vi je, bar, pročitajte!

Facebook Comments

No announcement available or all announcement expired.