Slušam jutros na radiju… vele kako je u 2016toj godini, njemačka statistička služba zabilježila 55 000 doseljenih iz Hrvatske a čak 48 000 njih je prvi put prijavilo prebivalište.
Za 20 godina, kod nas će stanovništvo popisivati jedan čojk. Taj će u jutro, prije neg krene na posao, ući u napušten kafić u kojem radi jedino frižider, pun pive još iz davne 2017te. Nakon što strese 3 pive i ispriča se sa frižiderom, sjeda u auto odlazi na benzinsku na kojoj toči gorivo te sam sebi briše stakla i sam sebi daje 10 kuna te si viče:
“Nemojte gospodine, to je previše!”.
INA će tada imati slogan
– “Gorivo džaba… since 2017 year”
Kako uđe u koje selo, mjesto ili grad, tako se nagnut preko šajbe kabrioleta kojeg vozi, dere: – “Ima li živih!?”
… baš kao što se poručnik sa Titanika derao nagnut iz čamca, spašavajući preživjele.
Po izlasku iz sela, mjesta ili grada… u bilježnicu će upisivati:
– “U Ogulinu nema nikog… Duga Resa isto… Karlovac isto… u Zagrebu vidio čovjeka, ime mu Mile Predzadnji, star 98 godina, dalje onjem ne znam ništa, umro mi na trećem pitanju… u Zagrebu nema nikog.”
Kad dođe u Ilok… sjesti će u iločke podrume, natočiti si vina, otpiti gutljaj, otvoriti papire i napisati
– “Republika Hrvatska
Broj stanovnika: 1 ilitiga ja”
… a onda će vidjeti kako na zidu visi kubura… ponovo uzeti papire… broj 1 prekrižiti i napisati:
“Ode i ja!”
… kubura je opalila.
Krule – “Za 20 godina, kod nas će stanovništvo popisivati jedan čojk.”
