Aromakozmetika

Danas ću pisati o aromakozmetici, ali budući da ona spada pod aromaterapiju (jedan je od njenih segmenata primjene) rekla bih riječ dvije o aromaterapiji kako bi stekli bolji uvid u cijelo područje primjene eteričnih ulja i u njihovu blagodat.
Aromaterapija (kao dio fitoterapije- liječenje biljem) predstavlja primjenu eteričnih ulja u svrhu poboljšanja psihofizičkog stanja čovjeka, odnosno prevencije bolesti i održavanja zdravlja. Temelji se na holističkom principu – liječi cijelu osobu (4 razine: tjelesna, mentalna, duhovna i emocionalna) umjesto tek niza simptoma. Naglasak je na traženju uzroka problema i saniranju istog uz podizanje imunološkog sustava, a ne saniranje posljedica kao što je princip u klasičnoj medicini.
Ja ću se danas bazirati samo na dermalnoj primjeni aromaterapije tj. isključivo na aromakozmetici.
Navest ću vam pozitivne i negativne strane prirodne i komercijalne kozmetike, sastojke, povući ćemo paralelu i na kraju sami možete donijeti zaključak koja ima prednost.
Pozitivne strane prirodne kozmetike su individualan pristup (pripravci prema vašim potrebama), sastojci prirodnog porijekla, nije testirana na životinjama, holistički pristup.
Negativne strane prirodne kozmetike su cijena i rok trajanja, nema blic efekta, brzo kvarljiva.
Pozitivne strane komercijalne kozmetike su dostupnost, dulji rok trajanja, atraktivne boje i mirisi.
Negativne strane komercijalne kozmetike su sintetski štetni sastojci.


Sastojci prirodne kozmetike
Biljna nerafinirana ulja- bazna ulja su prirodna biljna ulja koja su po sastavu slična sebumu (masnoći koju proizvodi koža). Sadrže prirodne vitamine D i E, esencijalne masne kiseline i minerale u tragovima, npr. kalcij i magnezij.
Koriste se za razrjeđivanje eleričnih ulja, za njegu i masažu lica i tijela te kao sastojci krema, losiona, melema i drugih pripravaka. Uporabom baznih ulja visoke kakvoće potičemo regeneraciju kože.
Na tržištu postoje i rafinirana biljna ulja s dodatkom sintetskih vitamina koja se deklariraju kao prirodna. Rafinirana ulja se dobivaju postupkom vrućeg tiještenja, jer se podizanjem temperature povećava prinos dobivanja ulja. Zbog toga su takva ulja jeftinija, ali zbog zagrijavanja dolazi i do oksidacije osjetljivih masnih kiselina i drugih osjetljivih tvari, pa ulje time gubi ljekovite tvari. Takva ulja neće nanijeti štetu koži ali će ona ostati prikraćena za sve one korisne sastojke koji se nalaze u nerafiniranom obliku.
Eterična ulja su mirisne tekućine dobivene iz pojedinih dijelova biljke, najčešće parnom destilacijom ili tiještenjem. Ne nanose se nerazrijeđena na kožu, već se otapaju u nekom mediju: biljno ulje, maslac, med, jogurt.. Direktno na kožu mogu ići samo prava lavanda (opekline), ravensara (virusne bradavice) i čajevac (posjekotine , ranice) i to 1-2 kapi.
Eterična ulja zbog malih molekula i lipofilnosti kroz kožu veoma brzo ulaze u organizam.
Ako kupujete sami eterična ulja obavezno treba paziti da budu aromaterapijske kvalitete: čitati etiketu koju mora sadržavati latinski naziv, dio biljke iz koje je ulje dobiveno, način dobivanja, uzgoj (bio), lot broj (da se sirovini i proizvođaču može ući u trag), zemlju porijekla i rok trajanja.
Primjer su eterična ulja lavande koja se prodaju na Jadranu- često patvorena (miješana sa vodom, alkoholom ili uljem) i koja su najčešće lavandin umjesto prave lavande, a razlika je u kemijskom sastavu. Prava lavanda je obzirom na kemijski sastav primjenjiva za nervozu, nesanicu, upalne procese na koži, dok je lavandin analgetik za bolne mišiće i ima kamfora pa nije za trudnice i malu djecu.
Hidrolati, često nazivani i cvjetne vodice, nusprodukti su destilacije biljnog materijala pri proizvodnji eteričnih ulja. U kozmetičke svrhe se koriste kao prirodni tonici ili kao vodena faza u izradi krema, gelova, emulzija i maski.
Emolijensi, PH korektori, absorbenti – aloe vera gel i sok, gel crvenih algi, glicerol… Glicerol je vrlo drag sastojak kozmetike zbog više razloga. On je dobar humektans, odnosno daje koži vlažnost i mekoću i sam po sebi je gotovo protuupalan spoj.
Emulgatori, koemulgatori, stabilizatori – emulium kappa, gel crvenih algi,hitecream, phytocream (prirodni emulgator na bazi proteina pšenice), lecitin, lanolin… Lanolin je masnoća životinjskog podrijetla koja se dobiva sa vune ovaca. Ima prvenstveno zaštitnu ulogu stoga se primjenjuje na osjetljivoj koži sklonoj iritacijama (kod beba za zaštitu od pelenskog osipa, kod odraslih na mjestima gdje koža preklapa).
Konzervansi i antioksidansi – Neopein, Šumski lišaj co2 biljno ulje, vitamin E, Alantoin (potiče epitelizaciju i regeneraciju kože i ima snažno protuupalno djelovanje),…
Surfaktanti i detergenti – lauroat (biljni sufraktant pjenilo),…
Voskovi, uguščivaći i gelovi – gel crvenih algi (baza za gelove), guar gumm (zgušnjivač), pčelinji vosak, Xantan gumm (zgušnjivač, daje stabilnost emulzijama),…
Ostale supstance su npr. koloidna zob, kukuruzni škrob, piling zrnca, cink oksid (absorbent UV zraka; antiseptičko i protugljivično djelovanje), glina (upija, drenira, a zatim eliminira nečistoće iz tkiva, krvi i limfe). Glina toliko očisti organizam da se izgubi i neugodan miris znoja. Pojačava obrambeni mehanizam organizma i bori se protiv bolesti koje su nastale kao posljedica slabog imuniteta.
Maske, oblozi i pakovanja od gline smiruju upale kože, odstranjuju akne, mitesere, sprečavaju crvenilo i fleke, poboljšavaju formiranje kolagena i elastina, koji su važni za što trajniji izgled mlade i svježe kože.


Sastojci komercijalne kozmetike
Parafin – ulje 100% mineralnog porijekla, nastalo tehničkom obradom nafte, poznato još pod nazivom “Baby ulje”. Služi kao masna podloga različitim kozmetičkim proizvodima u koju se dodaju drugi kozmetički sastojci i sintetski mirisi. Naglasak je na mirisu – nikakve ljekovite tvari putem parafina se ne mogu apsorbirati u kožu te djelovati ljekovito jer su naftni derivati ugljikovodici i nisu srodni lipidima kože. Zatvaraju pore i potiču stvaranje komedona- mitesera.
Vazelin je još jedna frakcija nafte, nešto između tekućeg parafina i parafina koji se koristi za izradu svijeća. Nepotrebno je uopće nakon ovoga ponovno isticati da parafin i vazelin nisu tvari koje hrane kožu.
Formaldehid je poznat kao jedna od najopasnijih kemikalija- najčešći konzervans. Kancerogen je i nalazi se u lakovima za nokte i raznim sintetičkim proizvodima za kosu i kožu kao antibikrobna tvar i konzervans.
Toulen se nalazi u laku za nokte, a učestalijom upotrebom može izazvati osip, neurološke simptome, te oštećenja bubrega i jetre.
Sintetski mirisi i boje
Aluminijske soli (aluminij-klorid, aluminij klorhidrat i aluminij-cirkonij) često možemo naći u dezodoransima i one djelomično zatvaraju kanale znojnih žlijezda. Mnogi stručnjaci smatraju da začepljenje pora i sprečavanje znojenja nije zdravo, jer znojenje je prirodan način na koji se hladi naše tijelo.Dezodoransi sadrže najmanje 30-ak kemijskih spojeva koji putem kože ulaze u krvotok i limfni sustav. Limfni sustav je vaša najvažnija crta obrane i nije svejedno čime ga premazujete ili sprejate. Dezodoransi u pravilu dopuštaju znojenje, ali suzbijaju neugodan miris. Ako na proizvodu piše antiperspirant, to znači postojanje spojeva koji začepljuju pore i na takav način sprečavaju znojenje.
Parabeni su sintetski konzervansi. Poznato je da parabeni ometaju endokrini sustav, odnosno hormonalnu sliku tijela imitirajući estrogen. Time povećavaju rizik oboljenja od raka dojke, reproduktivnih problema kod oba spola. Najčešće smo izloženi sintetskim parabenima poput: metilparaben, propilparaben, etilparaben, butilparaben, izobutilparaben i benzilparaben (najčešći su prva četiri).
Triklosan je konzervans s jakim antibakterijskim djelovanjem. Do sada još nije dovoljno istražen, no pokazalo se da u većim dozama ima izrazito štetno djelovanje na zdravlje čovjeka (kancerogeno djelovanje, izaziva oštećenja jetre, slabi imunološki sustav, smanjuje plodnost, narušava hormonalnu ravnotežu, izaziva oštećenja ploda) i potencijalna je opasnost za okoliš. Svrstan je u skupinu pesticida.
Soda lauril sulfat može uzrokovati iritaciju kože i sluznice oka. Nalazi se u pasti za zube, pjeni za brijanje i šamponima- svemu što se pjeni.
Ako povučemo paralelu između navedenih sastojaka iz komercijalne kozmetike i prirodne mislim da je svima jasno da je sastojak dobiven iz biljke puno ispred onog dobivenog mehaničkom obradom nafte ili bilo kojim drugim sintetskim putem
Ako se već ne možete odreći komercijalne kozmetike (kako zbog cijene, mirisa, lagane teksture) birajte one proizvode koji ne sadrže najštetnije sastojke poput: pasta bez fluora, dezodoransi koji nisu antiperspiranti, boja za kosu bez parabena i aluminija, kreme na bazi biljnih ulja bez mirisa i boje.
Prirodna kozmetika možda je skuplja i proces djelovanja je sporiji, ali djeluje na duge staze i sanira uzrok a ne posljedicu.


Knjige za preporuku (ako nekoga zanima više o prirodnoj kozmetici i/ili aromaterapiji):
Stribor Marković: „Fitoaromaterapija“
Mary Novosel „Prirodno lijepa“
Joanna Hoare „Aromaterapija Sveobuhvatni priručnik“

 

 
I za kraj jedan recept za piling:
¼ žlice mljevenih koštica marelice (umjesto toga možete koristi sitnu sol, šećer, sodu)
1,25 ml biljnog ulja lješnjaka (ili neko drugo biljno ulje ovisno o tipu kože)
1/8 žličice glicerola
1 kap eteričnog ulja geranija (može lavande za smirenje kože ili čajevac za upalne procese na koži)
Sve zajedno smiješajte u gustu masu, lagano istrljajte lice smjesom, ostavite par sekundi da pojedini sastojci prodru u kožu i isperite lice mlakom vodom.

 

Petra Gerić

(Stavovi izneseni u autorskim kolumnama i komentarima, ne odražavaju stavove uredništva, već su to osobni stavovi autora pojedine kolumne i komentara.)

Facebook Comments