O lex Agrokoru, zapravo lex Todorić, sve se manje piše kao o presedanu ove Vlade u zavaravanju protivnika i neće proći još puno vremena kada će se magarad naviknuti na batine te zaboraviti i lex i Todorića. Za to vrijeme dinastija Todorić prepisat će svoje nekretnine na rođake i prijatelje pa kada bude kasno, ponovno ćemo se uhvatiti u priču tko je koga žednog preko vode prevezao. Već tada će Dalićka i Marić progurati u Saboru novi porez na potoke, močvare, morsku floru i faunu kako bismo mogli isplatiti Todorićev dug Sperbanki i podmiriti ostale dugove jednog šarlatana koji za muda drži kompletnu Vladu, Narodnu banku Hrvatske i ovaj opljačkani narod, opljačkan od HDZ-a koji je i sudski proglašen za kriminalnu organizaciju. Dotle će pravosuđe vršiti ovrhu djece od roditelja koji žive u Hrvatskoj i dodjeljivati onim roditeljima koji se nalaze u inozemstvu. Tako naše pravosuđe vrši ovrhu djece kao da je dijete televizor u boji, usisavač za prašinu ili bicikl u kvarnom stanju. Tu „ovrhu“ djece izmislilo je Ministarsvo socijalne skrbi i mladih kako sutra ne bi ušli u kvotu onih mladih ljudi koji bježe iz Hrvatske ili brojem opterećuju Zavod za zapošljavanje. Tako izbjegnemo podatak o izbjeglicama rada. A predsjednica Grabar Kitarović će se moći pohvaliti da imamo sve manji odlazak mladih ljudi iz Hrvatske, da imamo smanjenje nezaposlenih, premijer će naglasiti da smo vojno redarstvenom akcijom Oluja oslobodili Hrvatsku Martićevih luzera, da smo obnovili svoju domovinu i da smo ju doveli na moderniziranu razinu. Do modernizirane države koja, kao članica NATO saveza, ne razmišlja više o ugrozi Srbijanaca iz Srbije i Srba prečana iz Hrvatske pa umjesto obrambenih i agresivnih aviona kupuje kanadere i vatrogasnu opremu za obranu od katastrofalnih požara koji su počeli ulaziti u Split, Šibenik, Zadar. Uskoro će ti gradovi doista gorjeti jer nećemo imati šuma, kao tampon zonu, između ta dva medija.
No, vratimo se lex Todoriću. Kada jedan nepismeni megaloman poduprt političarima napreduje u stvaranju svojega ega i privatnih materijalnih vrijednosti, uništavajući pri tomu radničku klasu i poštene poduzetnike, onda ga ti političari moraju izvući iz govana. Na taj način da mu se ne dira u privatno vlasništvo, ali da mu se oduzmu upravljačka prava nad ostalom upropaštenom imovinom koncerna. Svjestan svoje pozicije u ovom, tzv. kapitalističkom, društvu usudi se pohvaliti kako je 25 godina stvarao bogatstvo i sada ga poklanja državi (!?). Potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva Martina Dalić izjavila je kako je „… Vlada pripremila zakonodavni i institucionalni okvir u cilju zaštite cjelokupnog hrvatskog gospodarstva kada se sistemski važna kompanija suoči s poteškoćama koje nije u stanju sama riješiti. Vladi ovaj zakon omogućava zaštitu hrvatske ekonomije!“
Novinar Boris Rašeta je dokazao da je ova vlada izmislila toplu vodu. Ona je prepisala i dotjerala lex Agrokor iz Zakona o prinudnom poravnanju, stečaju i likvidaciji, koji je objavljen u NN 84/89, dakle prije donošenja Ustava Republike Hrvatske! Ovdje treba naglasiti da je zakon iz 1989. pisan za poduzeća u društvenom vlasništvu, a ovaj danas imenom i prezimenom za – Ivicu Todorića!
Sada treba naglasiti da čovjek mora biti praznovjeran (praznoglav) da povjeruje Martini Dalić ili premijeru Plenkoviću u vezi lex Todorić, da mora biti vjernik koji će vjerovati u Isusovo uzašašće, u Marijina ukazanja u Fatimi i na ostalim raznim mjestima i koji će potvrditi da je Hrvatska modernizirana zemlja po sudu Andreja Plenkovića.
Na društvenoj mreži pronašao sam ovakav komentar: »Nakon što je ovaj „poduzetnik” poharao državu ove smo godine imali najveći mortalitet od kada postojimo. Od razdjelnika, hladnih stanova, malih mirovina, pothranjenosti i nedostatka adekvatne zdravstvene skrbi imali smo pomor umirovljenika. Ti „poduzetnici” optužuju društvo za „društvenu zlovolju” koja je kriva za propadanje države«(!?)
Ova kolumna odaje jednog ateista koji ne vjeruje više ni sebi, a nekmoli bilo kojoj vladi, pa makar bila i HDZ-ova, koji ne može pojmiti da taj Todorić leži na krevetu u svojim Kulmerovim dvorima umjesto na palači u Remetincu. Viva lex Todorich!
Piše: Krešimir Rendulić
(Stavovi izneseni u autorskim kolumnama i komentarima, ne odražavaju stavove uredništva, već su to osobni stavovi autora pojedine kolumne i komentara.)