Jeftin taksi, odnosno taksiju sličan prijevoz, niže cestarine, odnosno povoljne vinjete i ukidanje zloglasnog PPMV-a na nova, sigurna vozila više bi doprinijeli sigurnosti od svih ostalih mjera zajedno!
Usvojene izmjene i dopune Zakona o sigurnosti prometa na cestama su dobrodošle, ali neće bitno poboljšati loše stanje. Koliko su cjelovite promjene nužne, pokazuje aktualna statistika. Do ovog su vikenda, na našim cestama u 2017., poginule 232 osobe, 5,5 posto više nego u istom razdoblju prošle godine (220). Takvim bi se ritmom crni niz u ovoj godini zaustavio na 324.
Prometna sigurnost na cestama, nakon poboljšanja u 2016., ponovno vozi “u rikverc”. Zbog toga je malo izgleda, ako uskoro ne uslijede korjenite i cjelovite promjene, da ćemo, prema Nacionalnom programu sigurnosti cestovnog prometa RH (2011. – 2020.), broj godišnje poginulih smanjiti na 213 u 2020. Trenutačna je razmjerna godišnja smrtnost na cestama, računajući stvarni broj stanovnika u RH, oko 79 na milijun stanovnika.
To je 60 posto više od EU prosjeka (trenutačno manje od 50) i naše je kaskanje za europskim prosjekom slično od 2000. do danas, premda smo otada, razmjerno BDP-u i broju stanovnika, uložili najviše. Veliki turistički val ne može opravdati loše stanje, jer intenzitet prometa do određene razine smanjuje sigurnost, a potom je povećava (kad su ceste zakrčene nema tragičnih nesreća). Usto su turistička vozila znatno mlađa i sigurnija od hrvatskog prosjeka, a i kultura vožnje stranih vozača je veća.
Usvojene izmjene i dopune Zakona o sigurnosti prometa na cestama su dobre, ali kad su u pitanju najteži prekršitelji nedovoljno represivne. Treba li čekati da isti vozač napravi tri prometne nesreće, poput one u travnju prošle godine na zagrebačkom Kvatriću, kad je sa 2,16 promila, brzinom 108 km/h, pokosio i usmrtio dvoje pješaka, da bi mu se poništila vozačka dozvola?!
Treba, dakle, propisati za kakve se prekršaje dobiva 6, 9 i 12 bodova. Poput izravnog crvenog kartona u nogometu, s 12 bodova treba kazniti vozača koji je prolaskom kroz crveno, pretjecanjem preko pune linije, vožnjom dvostruko brže od dozvoljenog ili alkoholiziran izazvao tragičnu prometnu nesreću.
Istodobno, sustavom “mrkve i batine” treba početi nagrađivati vozače koji pet ili više godina nemaju niti jedan registrirani prekršaj. Treba naglasiti “niti jedan”, jer i tzv. blagi, benigni prekršaji, poput nepropisnog parkiranja i prestrojavanja, neuključivanja žmigavca, a pogotovo telefoniranja u vožnji, itekako mogu imati tragični ishod.
Dakle, od 2019., kako bi se već u sljedećoj godini postigli pozitivni efekti, vozači koji od MUP-a dobiju potvrdu da pet godina nisu napravili nijedan prekršaj, trebali bi biti oslobođeni 50 posto svih davanja i cestarine. Na isti bi se način bonus svake sljedeće godine povećavao za 10 posto.
Za financiranje te mjere itekako bi trebale biti zainteresirane osiguravajuće kuće i ministarstvo zdravstva, zbog smanjenja troškova i rashoda, te ministarstvo gospodarstva, zbog povećanja prihoda. Olakšalo bi se poslovanje i policije te ministarstva prometa i smanjili troškovi poslovanja. Dobila bi se i potpora EU-a. Kad se uračunaju spašeni životi, isplativost i opravdanost te mjere nitko ne može osporiti.
Ali, važnije je poraditi na cjelovitosti pristupa. Vozači nisu jedini krivci za nesreće! Kad će se početi kažnjavati sankcionirati projektanti pogibeljnih rješenja poput Vodičke obilaznice, odgovornih za izgradnju i toleriranje nezaštićenih armirano-betonskih mostića preko odvodnih kanala uz ceste, masivnih stupova i drugih objekata u zonama izlijetanja, sklizak “vapnenjački” asfalt u Dalmaciji i Istri, lošu signalizaciju?
Krivci za ovakvo stanje su i oni koji su, najprije jednim od najvećih PDV-a na svijetu, potom uvođenjem paprenog PPMV-a (posebnog poreza na motorna vozila) nova i sigurna vozila, čak i najnižih klasa, učinili nedostupnim prosječnim kupcima. A poslovna postaju gospodarstvenicima preskupa, pa mnogi kupuju rabljena ili izbjegavaju davanja kupnjom u inozemstvu. Zbog toga smo, prosječnom starošću automobila od 13,5 godina, na europskom začelju, a time i sigurnošću.
Dakle, za nova vozila koja imaju pet zvjezdica po EuroNCAP standardu (sva ispunjavaju ekološku normu Euro 6) treba 100 posto umanjiti PPMV. Dakle, ukinuti ga, ali nikako, barem dok se osjetno ne poboljša standard, ne penalizirati vozila starija od 10 godina! Imaju ih i voze oni koji ne mogu kupiti novija i sigurnija.
Za loše stanje i velika stradavanja u prometu kriv je i preskup taksi te čim prije treba, uz poštivanja svih hrvatskih zakona, građanima ponuditi jeftiniji i transparentniji prijevoz taksijem ili sličnim modelima prijevoza. Bilo bi znatno manje pijanih na cestama, naša mi mladež manje sjedala u auta pijanih i obijesnih vozača….
I na kraju cestarina, koja je primjer koliko se loše gospodari i upravlja najvažnijim hrvatskim resursom. S jedne strane 50-ak kilometara Zagrebačke obilaznice se ne naplaćuje, a s druge se “oderu” oni koji voze prema moru. Čak i zimi kad autoceste zjape prazne i na mnogim dionicama naplaćeno nije dostatno ni za “hladni pogon”. Zbog toga svakodnevno imamo tisuće nepotrebnih pretjecanja, kolizija vozila s pješacima, biciklistima, mopedistima…
Konkretno, uvedimo godišnju vinjetu od 1000 kn, u kojoj bi bile uključene i sve gradske obilaznice, na kojima bi se istodobno uvela posebna vinjetna naplata, za one koji ne uzmu povoljnu autocestovnu. Kupilo bi je 70 do 80 posto vlasnika automobila, a koliko bismo tek uštedjeli na skupom sustavu naplate (infrastruktura, energija personal) te lakšoj i jeftinijoj izvedbi budućih cestovnih priključaka? Koliko bismo, izravno i neizravno, profitirali zbog manjeg broja nesreća, ozlijeđenih i poginulih?
Zaključak: da, ali nije bitno! Jeftin taksi, odnosno taksiju sličan prijevoz, niže cestarine, odnosno povoljne vinjete i ukidanje zloglasnog PPMV-a na nova, sigurna vozila više bi doprinijeli sigurnosti prometa na cestama od svih ostalih mjera zajedno! (autoportal.hr)
