Bilo kako bilo, u ovoj će nam 2018. godini trebati puno više sreće no do sada, gledajući globalno Republiku Hrvatsku. Sve naše dosadašnje vlade, bilo desne ili lijeve nisu se razlikovale u osnovnoj svojoj koncepciji. To se posebno odnosi na SDP-ove vlade kojima je i u ovim feudalnim odnosima u prvom planu trebao biti radnik kao osnovna jedinica stvaranja dohotka. No, kako smo radnika istjerali iz radničkih savjeta, zamislite i iz Ustava RH, tako smo ga lako istjerali i iz Socijal-demokratske partije jer je SDP-u radnik – zadnja rupa na svirali! Još je u vladi Ivice Račana, njegov ministar rada i socijalne skrbi Davorko Vidović rekao da su novim Zakonom o radu, kojim je ukinut Zakon o udruženom radu, radniku još uvijek ostala velika prava!?
Zato nije nikakvo čudo što je nakon 15 godina od izjave Davorka Vidovića, na jednoj tribini u Ogulinu, Zoran Milanović na primjedbu jednog gosta kako SDP mora biti lijeva opcija, zapitao: A što je to lijevo? To je zapitao nakon što su radniku oduzeli sva moguća prava; na shemu 8+8+8, na redovitu plaću, na uplate doprinosa od strane poslodavca, ukinuli ugovor na neodređeno vrijeme i na kraju – ukinuli mu i pravo na rad. Ostao je bez egzistencije. I sada predsjednik SDP-a pita što bi trebalo zančiti – skrenuti u lijevo?
I u tom sveopćem hršumu bilo koje vlasti u ovom našem društvu stanovništvo Hrvatske ne dobiva blagostanje koje im je obećao „otac“ Domovine, već dobivaju putne isprave za odlazak iz svoje, ne „očeve“, domovine pune blagostanja!
Začudo, kojom indolencijom naša vlast ulazi u reforme većine ministarstava kao da je to „mačji kašalj“ kojim će se postići suficit godišnjih troškova, porast BDP-a, plaća radnika i saborskih zastupnika, povećanje izvoza i dohotka poslodavaca. Kurikularnu reformu preuzeo je osobno premijer Plenković, a savjetnici kao da su kardinal Bozanić ispred vjerskih zajednica i Željka Markić kao predstavnica civilnog društva.
U Ogulinu, međutim, nazire se svjetlo na kraju tunela i to s velikim optimizmom. Stjepan Vojinić, direktor poduzeća Bjelin d.o.o. i Dalibor Domitrović gradonačelnik Grada Ogulina 21. prosinca 2017. godine potpisali su jedan zamaman ugovor o prodaji oko 23 ha (!?) zemljišta u Poslovnoj zoni na kojem terenu bi se za pet godina izgradile tri tvornice za proizvodnju različitih podnih podloga i s oko 600 novih radnih mjesta, a za još pet narednih godina završili bi program „Bjelin 2“ s izgradnjom tvornice namještaja. Prema direktoru Vojiniću, s time bi bio zatvoren program projekta ulaganja „Pervanove grupe“ u poslovnoj zoni pod oznakom „Bjelin 2“. Da podsjetimo; program „Bjelin 1“ je za proizvodnju troslojnog parketa na dijelu prostora nekadašnjeg DIP-a Ogulin, kao nastavka programa zamišljenog još pred 10-ak godina od drugih poduzetnika. Za sada su svi radnici koji su se ukrcali u taj program zadovoljni.
Bilo je vrlo ugodno slušati u dva maha, na Radio Ogulinu, direktora Bjelina Stjepana Vojinića koji nastupa s jednom novom koncepcijom radničkog stvaranja dohotka kojim povećanje dohotka poduzeća ne ide na teret radničke plaće, već na stvaranju nove tehnologije. To je već pokazano i na proizvodnji parketa. Nadalje, direktor Bjelina vrlo razborito ukazuje na ogromne mogućnosti programa za reindustrijalizaciju Ogulina jer namjeravaju 1/3 svjetske proizvodnje podnih podloga iz svog programa ostvariti baš u Ogulinu!
Naglasio je, nadalje, da Ogulinci s pozitivnom percepcijom prihvaćaju Bjelin, možda čak i malo pretjerano, jer smo tek na početku. Za pet godina nada se da ćemo se moći veseliti novom stvorenom vrijednošću.
Autor ovoga teksta podsjetio se na slučaj Nobelove nagrade za mir Baracku Obami već druge godine predsjedničkog mandata, a on je narednih šest godina neprestano vodio ratove i otvarao nove. Nadam se da ćemo Bjelinu uručiti prvu nagradu, ne Nobelovu, pet godina po završetku prve faze ulaganja u Ogulin, ali po pitanju gospodarstva i simbioze s ogulinskom okolinom.
