Aktualno Kolumne Pogled sa strane S vama kroz svaki dan

Sto baba , kilavo dijete!

„Bolestan se čovjek ide liječit,i a bolesna se politika divi vlastitom zdravlju“, aforizam je beogradskog publiciste Vlade Bulatovića Viba. U njem se očituje sav jad i komedija politike na ovim prostorima. Ako ćemo o našoj politici onda u nas svaka institucija vodi svoju. K.G.K. poziva, pa njezini stavljaju novinarima embargo na neka pitanja kao da je u Vili Zagorje još uvijek J.B. Onda zaključuje kako nema mjesta isprikama pa dojučerašnje pajdaše definira kao marginalce s političkog spektra, što uzgred budi rečeno i nije baš netočno ali ni točno. Oni su onoliko jaki koliko im se slobode da. Kad ih trebaju onda su voljni danima prosvjedovati i nabijati partizanske kape članovima institucije koje izabire Sabor, a kada ih ne trebaju onda iz policijski kordoni zaustavljaju nasred ceste. Vrlo konzistentna politika, nema što. Dok ona ide šumom, on ide drumom. Bruxelles može biti ponosan na ukupan doprinos njegovom obrazovanju. Diplomatski odgovori koje On daje, govore u maniri vica kada vozač vozeći u krivom smjeru po autocesti čuje na radiju obavijest kako nepoznati vozač vozi autocestom u krivom smjeru pa komentira, „Ma što jedan, SVI!“ Ona vuče stranu ujaka Sama dok je on na strani Bruxellesa i u tom sukobu jači uvijek pobjeđuje. Uostalom, tko je naredio da se ima obnoviti ljubav Zagreba i Beograda? Onaj tko je Aleksandru i Kolindi nametnuo susret taj i vodi politiku u zemljama seljaka na brdovitom Balkanu, oprostite, zapadnom Balkanu. Možemo mi tražiti isprike, ratne reparacije, obnove kuća i prevrtati kosti brojeći koliko ih je i čije su ali svoje politike kako vanjske tako i unutarnje naprosto nemamo. Nemamo je jer smo je se odrekli, a odrekli smo je se jer smo željeli što prije ući u saveze od NATO-a do EU. Ta olako stečena brzina ulaska podredila je da sve odluke idu u tom pravcu i shodno tome umjesto da:“.. sada kada imamo svoju Hrvatsku uredit ćemo je onako kako mi to želimo“, da parafraziram Franju, mi smo gojili marginalce za ruba političkog spektra kao pričuvne ometače one druge politike. Uzgoj takvih „žutih, zelenih i crvenih vragova“ košta državnu kasu previše novca. Deklarativne izjave o pouzdanosti partnera i važnom igraču na ovim prostima obični su baloni od sapunice.

Jer, dok Ljubljana i Beograd održavaju zajedničke sjednice svojih vlada mi smo upravo idilično posvađani sa svima. Obećanja koja se daju na domaćem planu od ribara u Savudrijskom zaljevu i Piranskoj vali , radnicima Uljanika ili blagajnicama Konzuma nisu ništa drugo nego sediranje javnosti koje ne može biti duga vijeka. Doduše mi smo prilično sklerotična skupina koja odmah nakon izbora zaboravlja obećanja. Skupina koja se divi barabama i populistima koji „Ako kradu, dat će nešto i nama“. I dok se tako nadamo i snujemo ostvarenje obećanja koje su radovanje samo ludima, sedirano i sklerotično laganim korakom idemo prema neumitnom kraju. Sve bi to bilo užasno da nam zemlju vode kojekakvi šmrkavci kao onaj u Austriji koji sa nepunih 35 drma zemljom. Ovdje su na tri najvažnije funkcije bivši ministri vanjskih poslova ili ambasadori, pardon veleposlanici. I to oni sa stažem u važnim zemljama. Jest da se jedan od njih, dok je bio ministar vanjskih poslova nije mogao na konferenciji za medije sjetiti koje smo poglavlje upravo zatvorili sa EU dok smo pregovarali pa mu je pomogao veleposlanik. Druga se kao ambasadorica svoje zemlje preko noći odrekla svoje diplomatske fotelje u glavnom gradu jedne velesile na zapadu i uskočila u jako važno pomočnićko mjesto u jednom vojnom savezu. Treći vodi svoju politiku dok ga štipaju za guzicu i ne pristaje ni na kakav kompromis. Njegova je politika, čekati. Vrijeme će učiniti svoje. I tako među babama svako dijete ispada kilavo. Ono vanjskopolitičko valja odmah zaboraviti jer mi vanjske politike nemamo, mi samo slijedimo kako nam kažu. Što se tiče unutarnje politike i tu svaka baba vuče na svoju stranu. Među plavima podjele se vide iz aviona. Baš sada dok je Aleksandar bio u Zagrebu vidjelo se koliko je ta stranka podijeljena. Saborski zastupnici, sve uvažena imena bili su podijeljeni oko smisla poziva i svrhe dolaska Aleksadrova. Pokazali su to bjelodano svojim izjavama. Nema jedinstva. Nema ga, kao što ga nema ni kod crvenih. Tamo je pak fizičar na čelu ali se ponaša kao alkemičar. Traži kamen mudraca, izvaljuje gluposti i uglavnom djeluje prilično bestežinski. Nikakve veze sa fizikom tu nema osim centrifugalne sile koju takvo ponašanje njega i njegovih baba potiče. Oni manji, kako bi Aleksandar rekao „sitna boranija“ uglavnom oni koji bez velikih ne bi mogli proći ni izborni prag, oni su također kao rakova djeca. Svatko vuče na svoju stranu. Sve njih i crvene i plave i žute i zelene babetine na okupu drži samo državna sisa i vlast. Sve ostalo je manje bitno u njihovim životima. Čak i kad su patrioti onda su to po potrebi i prema cjeniku.

I tako dok nam državu vode neki drugi, mi se igramo parlamentarizma, poziramo, rukujemo se, smješkamo se i osmijehujemo, hrabro se slikamo sa znakovitim modnim porukama, oštro zahtijevamo, insistiramo, lupamo šakom, protestiramo po ulicama pa nakon pola sata napunimo okolne birtije, suglasni smo da se ni u čemu nismo suglasni, pjevamo domoljubne pjesme i zazivamo Jelačića bana. Dok Sava tiho teče svatko pjeva svoju pjesmu, vrijeme prolazi, a kilavo musavo dijete s prstom u nosu glupavo smeta svima i svakome petljajući se pod nogama onih koji donose odluke, pa ga s vremena na vrijeme ili šutnu nogom ili ga neka sućutna duša izvede van kako ne bi smetao dok „veliki ljudi razgovaraju“. Konačno ta, „ sto baba kilavo dijete“ , vidljiva je i na našem gospodarstvu. Mi živimo od turizma i hvalimo se time kao što se hvalimo i sigurnošću. Pri tom ne razmišljamo da se jedan prdac na Wall Streetu ovdje pretvori u recesiju. Jedna petarda i nema više gostiju, a krediti za sezonu već su preuzeti. Ne bude li nam meteorološka prognoza naklonjena već umjesto nje bude kiše i oblaka eto nama novih problema. Takvo gospodarstvo je gospodarstvo osovljeno na samo jednu nogu. Ono ne može trčati već samo poskakivati… dok ne tresne. Zaduženi smo, mladi nam odlaze, deindustrijalizirali smo zemlju, Slavonija, Lika… postaju pustinje bez ljudi. Croatia airlines uvodi novu liniju za Irsku, po pristupačnim cijenama, ostaje da i babe izvezemo, a kilavcu ostavimo da zatvori vodu i ugasi struju prije nego li samo shvati kamo mu je za poći.

…. A možda nije sve tako crno. Možda mi samo vidimo ono što ne bi trebali, a ne vidimo ono što bi trebali. Ne vidimo kako nam je divno, kako imamo dobar standard, kako se na svakom mjestu nešto gradi, kako su mladi zadovoljni jer čim završe školu ili fakultet imaju posao. Ne vidimo kako u nas gotovo nema korupcije. Do liječnika ti treba par koraka a zdravstvena skrb je potpuno besplatna i dostupna svakome. Za bolnicu ti treba samo uputnica. INA je čvrsta i stamena uostalom naša je pa za nju kao takvu skrbe i rusi i ameri. Jer ako se ona otme kontroli mogla bi ugroziti većinu američkih i ruskih naftnih kompanija. Eh, kako nam je lijepo, još samo da nije baba…..

Franjo Biundović