Učiteljica je djetetu drugog razreda osnovne škole, na sastav sa temom “Član obitelji” stavila napomenu kako pas nije član obitelji nego kućni ljubimac.
Učiteljice, ako u vašoj školi ikad postave eksploziv pa jave da su ga stavili, vjerujte mi na riječ, eksploziv neće pronaći vaš a ni moj član obitelji nego pas… isti onaj za kojeg vi smatrate da jedino što zna je lajat, pišat po drveću i srati po parku.
U mnogim zakonodavstvima se ranjavanje policijskog psa smatra krivičnim djelom (jednak ČOVJEKU). Psi u vojnoj i policijskoj službi, u slučaju smrti, se nerijetko sahranjuju sa svim počastima (jednak ČOVJEKU). Da dodam, obuka rehabilitacijskog i terapijskog psa namjenjenog za djecu sa poteškoćama košta oko 100 000 kuna, u Norveškoj i po 50 000 eura, puno više nego vaš fakultet ili moj.
Ako sa svojom prosvjetarskom plaćom uspjete skucati za skijanje, pa vas nedobog zatrpa lavina, u tom snježnom džepu bi potpisali da vam je pas rođeni brat, jer znam da znate kako vas jedino pas može pronaći.
Zatrpa li vas ikad, nedobog, 6 armirano betonskih ploča nakon potresa… ljubiti ćete tu njušku koja vas je našla ka što ste muža ljubili dok vam je bio dečko.
Nedobog da oslijepite… do trgovine… preko zebre… do javnog wc-a… odvesti će vas ovaj što stalno piša i sere okolo, ne muž učiteljice nego pas.
Sad sve ovo zanemarite… al baš JEBENO SVE… ja vas pitam… od kud vam pravo da jednom djetetu koje je prema vama nastupilo čisto i nevino, od kud vam pravo da mu rušite svijet pa taman da je napisalo da mu je slon član obitelji!?!?… školstvo vam jebem koje krojite vi i vama slični pripadnici kamenog doba.
I da… nemam psa!