Aktualno Kolumne Pogled sa strane S vama kroz svaki dan

Divan čovjek, odličan liječnik, ali o upravljanju sistemom zna koliko i moja pokojna baba…

Ja domovinu imam i u srcu je nosim… stihovi su Silvija Strahimira Kranjčevića. Ovo navodim tek da mi se netko od čitatelja ne sjeti postaviti ono stupidno pitanje „Đes’ bio 91′?“ Bio sam tu i bio sam branitelj, ali to je bila moja dužnost nakon koje sam se vratio odakle sam i došao. Nisam tražio privilegije jer moja je obveza bila braniti svoju zemlju, i točka. Samo to i ništa više. Nisam kvalificiran da odlučujem o TV programu ili frazama predsjednice države. Ne može me uvrijediti niti jedna riječ na račun marginalaca jer se takvime ne osjećam pa se niti ne češem, jer me to ne svrbi. Dakle daleko sam od svih tih sadržaja, međutim nisam daleko od slobodne volje da komentiram ono što vidim. Vidim tako jednog zadivljenog trgovačkog putnika koji je svojedobno uspješno prodavao računala, sada je državni dužnosnik koji se vazda divi svojim podčinjenima. Što sve oni mogu on sveudilj pohvaljuje. Čak i kada lopataju snijeg on to povezuje s nacionalnom sigurnošću.

No ono što sa sigurnošću ima veze to je dio onih tajni koje se ne spominju javno, koje se kako kaže Arsen „… tek nekom šapnu da zna“. Saznalo se tako da bi bili voljni kupiti nekoliko decenija stare zrakoplove od jedne bliskoistočne zemlje, jeftino daju samo da prodaju. Par milijardi dolara. Dugo su umne glave dumale koja je ponuda za zrakoplove važna, jer bilo ih je, a u nas para ko u priči. Svrbi nas da ih nekome istovarimo pa makar nam uvalili stare kante kao što su i ovi za tehnički muzej spremni migovi. Ma konačno neka kupe što god žele, ali ne našim, mojim i vašim novcem. Neka ga kupe svojim parama, jer ovoj državi lovačka ili bombarderska avijacija uopće nije potreba. Prije svega potrebna nam je vojna koncepcija koja će se razviti i slijediti na osnovu našeg promišljanja a u skladu s standardima NATO saveza.

Dakle, zašto ne bi u toj koncepciji imali snažne helikopterske snage koje bi imale dužnost da u svako doba budu uz HGSS na usluzi građanima? Nekoliko transportnih helikoptera tipa Sea Stalion koje koristi i obalna straža SAD-a, a namijenjeni su potrazi i spašavanju bili bi puno svrhovitija nabavka od zrakoplova koji po hrvatskom nebu ne može ploviti punom brzinom bez da povrijedi tuđi zračni prostor. Vojska mora imati svoju svrhu, ona nije samo obrana. Konačno obrana je tek krajnja uloga vojske, onda kada nastupi ugroza, a kada o tome govorimo , bjelodano je jasno da kao država ne možemo imati snažnu vojsku. Prvo jer nas je sve manje, drugo jer stajaća vojska troši ionako previše novca iz tankog državnog budžeta, treće , jer kada bi nas bilo tko napao, a pri tom mislim od respektabilnih sila, mogli bi pružiti tek simbolični otpor.

Nemojmo si lagati, nama zapravo vojska ne treba i trebalo bi ju ukinuti. Obalna straža, HGSS i policija savršeno su dovoljni za ovakav tip države kao što je Lijepa moja. Sve ostalo je razbacivanje novca i to vašeg i mog! E sad, apsolutno sam siguran da će mi se javiti barem jedan koji ne misli kao ja. Ma dajte, to je normalno, ali još normalnije bi trebalo biti da mi u vladi umjesto liječnika, pravnika i računalnih trgovaca imamo menadžere. Školovane menadžere koji znaju kako upravljati sa sistemom, umjesto toga mi imamo na čelu ministarstva zdravstva , liječnika. Divan čovjek, odličan liječnik, ali o upravljanju sistemom zna koliko i moja pokojna baba. Ista je priča i za ministarstvom pravosuđa. Divan čovjek ali sistem mu ne funkcionira, em je spor, em je kontaminiran. Konačno, isto je i sa obranom. General je general, ali nije menadžer da zna kako sakupiti, procijeniti, odlučiti, upravljati. Čak i da na čelo svih ministarstava dođu menadžeri oni bi napravili plan po kojem bi djelovali a potom bi nastojali da taj plan slijede i oni koji bi došli poslije njih. Menadžeri su uglavnom daltonisti. Oni ne vide boje, oni vide funkcionira li nešto ili ne. Kada glavni tjedan i pol razmišlja o Antinom nasljedniku, onda u situaciji kada je dogorjelo do noktiju znači da ne ide dobro i da konačno nije dobro. Kada je demografi svađaju dakle dok laju jedni na druge, karavane mladih i dalje prolaze cestom na zapad. Pa pobogu meni, neće imati tko davati penziju jer je neće biti u vrijeme kada ja odem u mirovinu. I uza sve to oni bi još kupovali avione. Ma znate li koja je razlika između klinca i odraslog muškarca? U cijeni njihovih igračaka ! Ova se naša dječica igraju. Kupuju avione, blindirane automobile, a industrija nam polako nestaje. Ljudi nas napuštaju, rektori postaju poput doživotnih predsjednika nekih država. Hohštaplerski i cinično uživaju docirajući i ministrici. Prvorazredni se rektor okružuje prvorazrednim prorektorima, ovaj posljednje izabrani na jednom od Sveučilišta u glavnom gradu, okružio se drugorazrednim prorektorima što smo imali prilike vidjeti u javnom nastupu jednog od njih na javnoj dalekovidnici. Bljak!

I kada smo konačno s aviona došli do obrazovanja još par riječi o tome. Ovoj zemlji obrazovanje ne treba. Odgovorno tvrdim da je ono ovdje suvišno. Dok god u saboru sjede gimnazijalci (pitanje da nisu možda nesvršeni), dok je u tom istom parlamentu diplome krivotvore, kupuju i dok njihovi nosioci i dalje uživaju status uvaženih zastupnika, ovoj zemlji obrazovanje nije potrebno osim možda kao karta za imigraciju, onu ekonomsku. A upravo ti atropoidi koji sjede u najvišem predstavničkom tijelu ove zemlje, neki od njih i nekoliko decenija, najviše su krivi za ovu situaciju.

Filozofija u se, na se i poda se glavni je faktor zbog kojeg niti imamo zakone niti investicije. Dok Rumunjska privlači strane investitore sa samo pet posto poreza, mi glavinjamo poput alkoholičara koju u deliriju vidi horde investicija koje tek što nisu došle. Rasprodajemo državno vlasništvo kao da su objekti u funkciji, a ne ruševine i od Boga zaboravljene. Busamo se u prsa kako smo, a zapravo nismo ništa. Rekao bi Krleža …“ kak pesji brabonjek na bogečkom grebu!“ Završit ću kako sam i počeo, s Kranjčevićem, „Pjeva ptica dana, ptica mraka bježi, spavali smo dosta i javi je doba!“

Franjo Biundović