Na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća, predsjednik Željko Stipetić u uvodu je, podsjećamo, prilikom prijedloga izmjene dnevnog reda, naglasio: “Iako nam je bio cilj oformiti tijelo u kojem će svi zajedno sudjelovati i odlučivati, Tomislav Lipošćak i prije oformljenja Povjerenstva za izradu idejnog rješenja namjene bivše vojarne Sv. Petar tražio je da on bude predsjednik. To je bilo neprihvatljivo. Stoga ovu točku skidamo s dnevnog reda, ali kako će vojarna sada ući u Prostorni plan uređenja grada Ogulina već je učinjen prvi korak ka dodjeli vojarne gradu na čemu smo radili od samog dolaska na vlast“.
Na njegovu je izjavu reagirao Tomislav Lipošćak, HDZ, na njihovoj facebook stranici (novinari OGportala nisu primili nikakvo priopćenje). Izrevoltiran onime što je pročitao, sada ponovo reagira Željko Stipetić. Dobili smo njegovo službeno priopćenje, u kojem stoji:
“Ovdje ću navesti nekoliko činjenica što je sve učinjeno i što se želi učiniti sa prostorom bivše vojarne “Sveti Petar”, odnosno “Poredice”.
Kad se pročita što je sve do sada učinjeno, što je odrađeno, što se misli učiniti, neka svatko ponaosob donese ocjenu: TKO SE BAVI POLITIKANSTVOM? TKO NEŠTO RADI, ODNOSNO NE RADI ZA NAŠ GRAD? TKO “PODMEĆE LEĐA”? TKO RADI, ODNOSNO NE RADI U INTERESU GRADA OGULINA I NJEGOVIH STANOVNIKA? TKO JE ZAINTERESIRAN ZA MANIPULACIJU I TKO JU RADI?
Tekst jednostavno mora biti dugačak, da bi se navelo kronološki sve (iako će to biti samo presjek), ali vjerujem da neće biti prezamoran. Ovim tekstom, završavam svaku ovakvu javnu prepisku i sve što se tiče ovako niskog i jadnog načina “rada za opće dobro” i prikazivanjem nekog žrtvom, s ciljem prebacivanjem “loptice” i optužbi koje nemaju apsolutno veze s vezom.
“Priča” oko “Poredica” kreće u siječnju 2014. godine.
U to vrijeme, proširila se priča Gradom Ogulinom da u “Poredice” dolaze azilanti, te da će u istoj biti i smješteni. Između ostalih osoba koje su me zvale za navedeno, bio je i naš Nebojša Magdić (vjerujem da će se sjetiti navedenoga).
Odmah po dobivenim saznanjima, telefonski kontaktiram tadašnjeg zamjenika Glavnog ravnatelja policije Zvonimira Vnučeca (pošto se osobno poznajemo), da li u ovoj informaciji ima istine. Nije znao odgovor, ali se je obvezao da će čim provjeri, javiti se. Što je i učinio, te odgovorio, da MUP RH, nema u planu koristiti vojarnu za smještaj azilanata.
Istovremeno, sa odgovornim osobama u vojarni “Sveti Petar”, a provjeravajući ovu informaciju, dobivam podatak da je MORH donijelo Strategiju razvoja OS RH. Iz navedene Strategije proizlazi da je vojarna “Sveti Petar” proglašena neperspektivnom i da HV-a napušta istu najkasnije do kraja 2017. godine.
Vojarna je, kako bi se reklo “Grad u malom”, toliko vrijedan prostor da je po meni, slobodno mogu reći, od Strateškog interesa za Grad Ogulin.
Ponukan ovim podatkom te iz prakse kroz ove godine u RH, kad se takav prostor napusti, dolazi do devastacije i uništenja. Jednostavno sam smatrao da se mora nešto učiniti, kako ovo ne bi bilo uništeno.
Od tog trenutka pokušavam nešto učiniti kako bi se ovaj prostor sačuvao.
Uspostavljam kontakte sa Ministarstvom obrane, Ministarstvom turizma, Ministarstvom regionalnog razvoja, sa HGSS-om, a sve s ciljem da nam se da podrška kako ovaj prostor ne bi bio uništen i kako bi došao u vlasništvo Grada.
Tijekom 2014. i 2015. godine, pokušava se iznaći način što bi se moglo predložiti kao ideja, kojom bi se moglo u budućnosti predstaviti, a kako bi Grad mogao zatražiti vojarnu.
Upoznajem i zamoljavam tadašnju direktoricu TZGO, gđa. Ankicu Puškarić o navedenom te zajedno sa istom obilazimo u nekoliko navrata Ministarstvo turizma, od kojeg dobivamo podršku za ostvarivanje zamisli.
No, normalno, dok se ne riješi u potpunosti status, ne može se ništa konkretno izrealizirati.
Cijelo to vrijeme obavljam kontakte sa, kako bi se reklo, svim i svakim sa Državne razine, kako bi se nešto ostvarilo.
U svemu ovome, a u okvirima mogućeg, svoj doprinos od Ogulinaca, daju Hrvoje Jerak i Vedran Tešić.
U prosincu 2015. godine, dobivam informaciju da Hrvatska vojska napušta Poredice.
Scenarij koji je poznat u RH kad se to dogodi, je devastacija i uništenje.
Nakon toga, uspijevam doći do tadašnjeg Ministra obrane, J. Buljevića. Zamoljavam tadašnjeg Gradonačelnika Juru Turkovića i tadašnju Direktoricu TZGO Ankicu Puškarić da idu samnom na sastanak.
Odlazimo kod istog, gdje iznosim našu ideju, te ga zamoljavam (a pošto to HV radi u vojarni u Puli), da ako je ikako moguće, ostavi barem određeni broj vojnika koji će ostati u istoj s ciljem osiguranja, dok god je moguće. Ministar je to i učinio te osigurao navedeno.
Osim toga izrekao je da ukoliko bude moguće, da će dati sve od sebe da se potrudi oko prijenosa vlasništva.
I nadalje uspostavljam kontakte i pokušavam učiniti sve što mogu da se nešto učini.
Dana 11. kolovoza 2017. godine, dobiva se informacija, da pripadnici HV-a napuštaju vojarnu te ključeve, kao i vojarnu predaju Ministarstvu Državne imovine. Što znači, da vojarna ostaje u potpunosti bez ljudstva i osiguranja, a što znači pogodna za devastaciju i uništenje. Činimo sve kako bi se iznašlo najkvalitetnije rješenje i osiguralo da do toga ne dođe.
Uspijevam doći do Ministra Gorana Marića, te 29. kolovoza 2017. godine održavamo sastanak na temu vojarne.
Pošto je vojarna van Prostornog plana, odnosno prikazana kao područje posebne namjene, ne može se ništa učiniti sa prijenosom vlasništva, dok se područje iste ne uvrsti u Prostorni plan.
Osim navedenog, ministar nam dodjeljuje vojarnu na čuvanje i održavanje dok se navedeno ne riješi, a nakon toga da se uputi opravdani zahtjev za dodjelu vojarne u vlasništvo Grada, temeljeno na planu za što ju želimo.
Temeljem navedenog odobrenja, 13. rujna 2017. godine dolazi djelatnik Ministarstva i izvršavamo primopredaju vojarne.
Do ovog trenutka, cijelo ovo vrijeme, nitko iz redova vodstva lokalnog HDZ-a nije pokazao apsolutno nikakav interes za navedeno, niti je bilo koga bila briga. Jedno veliko NIŠTA od interesa i pomoći.
Jedan jedini put i na tome je sve ostalo, zbilo se na Svečanoj sjednici Gradskog vijeća, kad je gospodin Ivan Vučić, kao izaslanik Predsjednika Vlade, izjavio jednom rečenicom da se slažu da vojarna treba Gradu i da će pomoći.
To je sve što je bilo tko od lokalnog vodstva HDZ-a izrekao i učinio, kako prije tog datuma, tako i poslije, do dan danas.
Nakon preuzimanja vojarne na čuvanje i održavanje, a kako bi se isto moglo i provoditi, ista ulazi pod ingerenciju Poduzetničke zone Ogulin, za koju smo Mi, kao “Nezavisni” preuzeli odgovornost nakon Lokalnih izbora te i na taj način pokušavamo opravdati preuzetu odgovornost.
Krenuli smo nekim redom. Najprije smo napravili elaborat trenutnog prostornog stanja. Sve, baš sve sto smo zatekli pokušali smo digitalizirati. Tako da sada imamo digitalnu bazu lokacije prostornih i infrastrukturnih objekata. Spomenuta baza je naše vlasništvo te je kompatibilna sa PIP (GIS bazom Grada) i nastavlja se na naš projekt koji smo već ranije pokrenuli. U sklopu nove katastarske izmjere napravili smo novi prijedlog formiranja katastarskih čestica u svrhu što funkcionalnijeg korištenja postojećih objekata i pripadajućeg zemljišta za buduće investitore, odnosno korisnike.
Osim toga, postavili smo i video nadzor, kako bi i na taj način osigurali istu.
Osim navedenog, putem određenih aktivnosti, vršimo i svakodnevno fizičko osiguranje.
Od trenutka dobivanja vojarne na čuvanje i održavanje, radimo na tome da prostor vojarne uđe u Prostorni plan, kao i na idejnim rješenjima što planirati u navedenom prostoru.
Za sada smo uspjeli u radnoj verziji sačiniti tri ideje.
Prije donošenja Prostornog plana, dobili smo suglasnost Ministarstva Državne imovine, da se slažu i daju suglasnost na naš prijedlog za Poredice.
Na 9. Sjednici GV donijet je Prostorni plan, u kojem se nalazi prostor Poredica, te je to temelj za daljnju proceduru za dobivanje u vlasništvo istog.
Ovo je kronološki što je do sada učinjeno.
Sada moram nažalost objašnjavati nešto što nema veze s ničim, osim sa čistim politikanstvom, prozivanjima i jadikovkama Saborskog zastupnika o politikanstvu.
Na tragu svega prije navedenog, željeli smo, da projekt Poredice, bude naš zajednički, da ga svi zajedno (sve političke opcije) shvatimo i prihvatimo kao nešto iznimno bitno za naš Grad te da iznjedrimo najkvalitetnije rješenje, za koje ćemo se svi složiti i na osnovu istog zatražiti od ministarstva prostor vojarne.
Na osnovu navedenog, obavljam tijekom svibnja razgovor sa Gradonačelnikom gospodinom Daliborom Domitrovićem (Predsjednikom SDP-a Ogulin), kao i Saborskim zastupnikom, gospodinom Tomislavom Lipoščakom (Predsjednikom HDZ-a Ogulin). Cilj razgovora bio je osnovati Povjerenstvo, radnu grupu ili kako god ju nazvali, u kojem bi bile uključene sve političke opcije, na način da iz svake od ove dvije političke stranke daju dvoje ljudi, te da to donesemo na sjednici Gradskog vijeća. Kao i to da smo do sada u radnoj verziji izradili tri prijedloga.
Obojica su se složila sa navedenom idejom i prijedlogom.
Uspio sam za dan 01. lipnja u 15,00 sati u uredu Gradonačelnika (normalno uz njegovu suglasnost) organizirati sastanak, na kojem su bili gospodin Dalibor Domitrović, Tomislav Lipoščak, Hrvoje Jerak (kao Predsjednik NO Poduzetničke zone Ogulin, u čijoj je nadležnosti vojarna) i ja.
U razgovoru, ukratko smo Hrvoje i ja iznijeli sve do sada učinjeno i što nam je ideja i zamisao, te smo rekli da u navedeno Povjerenstvo predlažemo Hrvoja Jeraka, Milana Turkovića i mene.
Nakon toga, Dalibor Domitrović rekao je da u potpunosti podržava navedeno i u Povjerenstvo predlaže Danijela Vukelju i sebe (a ukoliko ne bude mogao obnašati odgovarajuće svoje obveze, zamjeniti će ga Željko Gračanin).
Potom je riječ uzeo Tomislav Lipošćak, te izrekao da se u načelu slaže sa ovime, ali da on mora na tijelima stranke donijeti odluku tko će ići u Povjerenstvo osim njega. Također, iznio je da za ovo treba donijeti Pravilnik o radu Povjerenstva, te da on osobno u ovo ulaže najveći politički kapital (što god mu to značilo i što god je pod tim mislio), te da mu je bitan Pravilnik, kako bi mogao unutar stranke objasniti o čemu se radi.
Na tom sastanku, obvezao sam se, da ću do nedjelje navečer sastaviti Obrazloženje za Povjerenstvo, koje će ići na sjednicu Gradskog vijeća, da ću isto mailom dostaviti obojici, te da ću “draft verziju” Pravilnika sastaviti u ponedjeljak. Sa time smo se svi složili.
S ovime je završen službeni sastanak.
Nakon službenog sastanka, otišli smo na neformalnu kavu (Gradonačelnik je imao obveza), tako da smo nas troje otišli na istu.
Na toj neformalnoj kavi, u jednom trenutku, Saborski zastupnik, pitao nas je da li smo razmišljali o Predsjedniku povjerenstva. Rekli smo mu da je ovaj sastav Povjerenstva za nas iznenađujuće pozitivan, te je to novi detalj, o kojem smo se unutar naše ekipe samo dotakli, ali budući da smo pokretači inicijative, možda netko od nas da predsjeda Povjerenstvom.
Na to je gospodin Saborski zastupnik rekao, da će on biti u Povjerenstvu, samo ako bude Predsjednik, budući da on u ovo ulaže najveći politički kapital. U protivnom, neće biti i da onda to ne može objasniti “svojima”, te kakvo je naše mišljenje o tome.
Na to smo mu odgovorili, da smo zatečeni sa navedenim i da uopće o tome nismo razmišljali, ali da u načelu, ako se svi slože oko izbora Predsjednika nemamo ništa protiv. Sa time da o tome trebamo razgovarati mi “unutar sebe”, a normalno i svi zajedno (no nažalost, to je ostalo sve na neformalnom, ali odmah maksimalno ispolitizirano).
Nakon toga me je zamolio da njegovu ideju prenesem Gradonačelniku, što sam i učinio u nedjelju 03.lipnja.
U nedjelju navečer, kao što sam i obećao, dostavio sam mailom obrazloženje za osnivanje Povjerenstva, te predložio sastav istog, a ujedno zamolio Saborskog zastupnika, da odluči o još jednom članu iz redova HDZ-a, te osim toga napisao sam i obrazloženje kada ću dostaviti Pravilnik.
U ponedjeljak ujutro, u službenoj mail prepisci, između nas trojice, evidentno je da ništa od zajedništva.
U ponedjeljak, 04. lipnja, u vremenu od 12,00 h do 13,00 h, razgovaram sa Saborskim zastupnikom, gdje mi ponavlja, da neće biti u Povjerenstvu, ako neće biti Predsjednik te da čeka službeni odgovor od Gradonačelnika.
Tada sam rekao Saborskom zastupniku, ukoliko ne bude zajedništva, da ću ovu točku skinuti sa Dnevnog reda sjednice Gradskog vijeća te da ćemo onda u okviru Poduzetničke zone oformiti tim za isto, sa čime se je isti i složio.
Pošto se nije našlo zajedništvo, te HDZ nije nikoga predložio u navedeno povjerenstvo, na Sjednici Gradskog vijeća predložio sam skidanje navedene točke s Dnevnog reda i osim obrazloženja zašto, rekao i da ćemo oformiti isto u okviru Poduzetničke zone.
Pošto je tome tako, idući tjedan oformiti ćemo tim u okviru Poduzetničke zone Ogulin, kako bi iznjedrili najkvalitetnije rješenje, kojim bi mogli ostvariti, odnosno zatražiti od Ministarstva vojarnu u vlasništvo.
Kao što sam u uvodu napisao, neka svatko zaključi sam za sebe, o čemu se radi.
Sve ovo što smo do sada činili i činiti ćemo da uspijemo u tome, da prostor bivše vojarne dođe u vlasništvo Grada, pošto smatramo da je to jedan ogroman potencijal za naš Grad.
Da li ćemo uspjeti, vjerujemo da hoćemo. Da li ćemo imati podršku od određenih političkih opcija, ne znamo, da li će nam se odmagati, ne znamo, no sigurno ćemo učiniti sve, da uspijemo i da oplemenimo potencijal koji ima bivša vojarna, na osnovu kojeg će i naš Grad kao i njegovi stanovnici imati nešto pozitivno.”