Aktualno OG sada Ogulin Ogulinski kraj u Domovinskom ratu S vama kroz svaki dan

Ogulinski kraj u Domovinskom ratu (23)

U srpnju ove godine bila je godišnjica pogibije sedmorice hrvatskih branitelja ogulinskog kraja. Osim Ivice Cindrića navedenog u prethodnom članku, to su Boris Glavan (143. brigada HV-a Ogulin, 24. 12. 1948. – 22. 7. 1992.), Matija Vuković (305. logistička baza Rijeka, 28. 8. 1974. – 23. 7. 1993.), Josip Salopek (143. brigada HV-a Ogulin, 23. 11. 1955. – 3. 7. 1994.). Četvorica branitelja općine Tounj, pripadnici 143. brigade HV-a Ogulin, nesretno su stradali 17. 7. 1992. u predjelu Vrtača u općini Tounj, vozeći se na položaj.

To su Milan (Dragan) Božičević (rođen 13. 5. 1953.), Franjo (Ivan) Pribanić (rođen 27. 3. 1952.), Josip (Franjo) Pribanić (rođen 24. 11. 1958.) i Zlatko (Mile) Rumenović (rođen 2. 10. 1956.) koji je preminuo od posljedica stradavanja na današnji dan, 2. 8. 1992., a ostala trojica su preminula 17. 7. 1992. Pogibija četvorice branitelja u dobi od 32 do 39 godina bila je nenadoknadiv gubitak ne samo za njihove obitelji, već i za cijeli kraj. Na mjestu pogibije je 2020. godine podignuto spomen-obilježje.

Početkom kolovoza 1992., poginuo je pripadnik 143. brigade HV-a Ogulin Branko Puškarić (29. 4. 1962. – 1. 8. 1992.). Početkom kolovoza 1993., od posljedica ranjavanja je preminuo pripadnik 2. gardijske brigade – „Gromovi“ Milan Grdić, sin Dragana i Rozike, rođen 17. 5. 1960. u Gornjem Zagorju. Narednik Milan Grdić ranjen je 23. travnja 1993., a umro u Zagrebu od posljedica ranjavanja 1. kolovoza 1993. u dobi od 33 godine.

Grdić je jedan od čak devetorice pripadnika 2. gardijske brigade iz šireg ogulinskog područja poginulih u Domovinskom ratu. Ta devetorica čine značajan dio od 44 poginula pripadnika 3. bojne 2. gardijske brigade. Treća bojna 2. brigade Zbora narodne garde Republike Hrvatske ustrojena je 21. lipnja 1991. u Dugoj Resi. Sljedeći dan je na prvom postrojavanju bilo stotinjak dragovoljaca iz sastava Policijskih uprava Duge Rese, Ogulina, Slunja i Ozlja, pripadnika Specijalne policije Rakitje i Trstenik, te nekoliko dragovoljaca iz civilnih struktura. Nakon povijesnog zasjedanja Sabora Republike Hrvatske 25. lipnja 1991., bojna je povedena ulicama Duge Rese, gdje ih je narod oduševljeno pozdravljao kao prvu ratnu postrojbu Hrvatske vojske u Karlovačkoj županiji. Bojna je 30. lipnja 1991. krenula na prvi borbeni zadatak na Banovini, a od 3. srpnja „Gromovi“ dobivaju zadaću obrane Topuskog, gdje dolazi i do prvih pogibija.

 

Bojovnici su dali veliki doprinos u oslobađanju i zauzimanju vojarni na području Karlovca i Ogulina. Posebno značajan doprinos 3. bojne 2. gardijske brigade bio je u obrani od napada tenkova na izlasku iz vojarne Logorište. „Gromovi“ iz 3. bojne aktivno su sudjelovali u obrani Banovine, Topuskog, karlovačko-dugoreškog, livanjskog, dubrovačkog, brodsko-posavskog, istočno-posavskog i južnog bojišta. Sudionici su operacija „Tigar“, „Oluja“ i „Una 95“.

 

O poginulim „Gromovima“ iz bivše općine Ogulin će još biti riječi u idućim člancima. U studenom 2010. godine je svečano na groblju na Sv. Jakovu otkrivena spomen ploča devetorici poginulih branitelja 3. bojne 2. gardijske brigade iz ogulinskog kraja. To su, osim Milana Grdića, satnik Zdravko Mihalić (također iz Zagorja, poginuo tijekom operacije „Oluja“ 4. 8. 1995. u selu Gora kraj Petrinje), satnik Antun Porubić (iz Ogulina, poginuo 10. rujna 1991. u Topuskom), satnik Tomo Puškarić (također iz Zagorja, poginuo 14. studenoga 1991. kao zapovjednik voda u Glinskoj Poljani), bojnik Milan Turkalj (iz Trojvrha, preminuo 14. prosinca 1991. od posljedica ranjavanja u selu Slana na Banovini), časnički namjesnik Zvonko Turković (iz Ogulina, poginuo 14. kolovoza 1991. u Topuskom), satnik Branko Sabljak (iz Ogulina, poginuo 7. listopada 1991. na Turanjskom mostu), narednik Damir Salopek (iz Ogulina, preminuo u Zagrebu 12. siječnja 1993. od bolesti kao posljedice službe u ratu) i narednik Slavko Jarnević, koji se ne nalazi na popisu 125 poginulih branitelja ogulinskog kraja, jer nije iz bivše općine Ogulin. Jarnević je rođen 1. 1. 1961. u Karlovcu, a poginuo je 18. 3. 1992. u mjestu stanovanja u Grabrku u općini Bosiljevo.

(fotografije: Fotomonografija poginulih, umrlih i nestalih branitelja ogulinskog kraja u Domovinskom ratu (1991. – 1996.)

Piše: povjesničar mag.Ivan Vuković

(financijski podupire Agencija za medije RH)