Tradicionalni festival psihodelične glazbe koji se i ove godine održao u Primišlju kod Slunja ponovo je privukao više tisuća mladih iz cijelog svijeta, a posjetio ga je slunjski župnik Mile Pecić koji se još jednom došao uvjeriti je li među mladima koji se polugoli zabavljaju uz psihodeličnu glazbu “sve u redu”.
Iako bi se na prvi tren pomislilo da ovakvo događanje od predstavnika Crkve može doživjeti samo osudu, župnik sve to demantira u svom tekstu na web stranici Župe Presvetog Trojstva u Slunju.
– Ovih je dana kroz Slunj prošlo i još uvijek prolazi velik broj uglavnom mladih ljudi prepoznatljivih po načinu odijevanja i izgledu. Odmah ćete pogoditi da se radi o ljubiteljima neobične glazbe koja diktira posebni način ponašanja i odijevanja. Na prvi pogled to su miroljubivi ljudi. Doista nema nikakvog ekscesa ili sukoba s lokalnim stanovništvom a još manje međusobno, piše vlč. Pecić.
– Radi se o stotinjak nacija koje ovdje imaju svoje “predstavnike”. U kampovima je smješteno 8.000 ljudi. Neki glazbeni kritičari smjestit će ovu glazbu u subkulturu. Ona odudara od prepoznatljivih glazbenih žanrova. Opažamo da ovi ljudi ovom glazbom i načinom života ne potiču sukob s dominantnom kulturom nego jednostavno idu svojim putem. Ovdje se radi o pojedincima iz različitih kulturno-socijalnih sredina ali nešto im je zajedničko, navodi župnik.
Posebno ga je dojmilo što među posjetiteljima festivala nema sukoba ili svađa.
– Ovaj kompleks šatorskih naselja s obje strane Mrežnice obilazi liječnička ekipa, policija nadzire i vjerojatno prepoznaje dilere koji u ovakvim prilikama traže svoju šansu bez obzira što će neke unesrećiti. Susreli smo zaštitare i vatrogasce koji nemaju posla. U večernjim satima glazba – koju zovu psihodeličnom – postaje sve jača. Centralni punkt odkud se pušta glazba ukrašena je svjetlosnim efektima s milijunom žaruljica. Dok prolazim između mnoštva mladih ljudi od kojih neki izgledaju umorno, drugi opušteno i razdragano, dođe mi pomisao da su ovo Božja djeca, da su i oni Božji san, piše župnik Pecić.
Kako je još napisao, “dobri Bog ih sanja kao svoju djecu vječnosti”.
– A ovi mladi ljudi traže Boga pa i onda kad bježe od njega ili kad ne znaju da ga traže i onda kad posegnu za stimulansima koji će ih samo načas zavarati. Veliki Augustin, koji je prošao dramu života, izrekao je to riječima tako jednostavnim ali u koje je sažeo svu svoju životnu dramu: “Nemirno je naše srce dok ne otpočine u Tebi, Bože”, zaključio je župnik. (KAportal)