Životi poginulih branitelja, pripadnika postrojbi ogulinskog kraja, utkani su u temelje slobodne, neovisne Republike Hrvatske.
Franjo Bertović, sin Branka i Milke, rođen je 31. 1. 1965. u Ogulinu, s prebivalištem u Tounju. Bio je pripadnik Odreda narodne zaštite MZ Kamenica. Odred je 1. 7. 1991. uspostavio nadzor prometa na magistralnoj cesti Karlovac – Josipdol – Senj u Kukači, a prilikom neprijateljskog napada 15. 8. 1991. prešao je prvu crtu bojišnice prema Tržiću. Tjedan dana kasnije, sudjelovao je u akciji deblokade ceste Kamenica – Tržić – Primišlje – Slunj, koja je rezultirala neuspjehom i pogibijom Željka Brozovića.
Snage JNA i Teritorijalne obrane sa slunjskog poligona su 15. 9. 1991. s pet tenkova, tri BOV-a i tri kamiona ispunjena pješaštvom krenule prema Kamenici u deblokadu vojarni. Došlo je do bitke u kojoj su na hrvatskoj strani sudjelovali ONZ Kamenica potpomognuta desetinom ONZ Tounj, snage bataljuna „Klek“, policajci PI Tounj i specijalci ogulinske policije. Jedinice JNA i TO su se povukle i ostale bez tenka koji je završio u grabi. U povlačenju su zapalile jednu kuću zajedno s gospodarskim objektima, kravama, teladi i svinjama.
Prvi zarobljeni tenk uspješno je izvučen, ali je prilikom izvlačenja oštećen granatom koja je ostala u cijevi. Srećom, Franjo Bertović bio je među onima koji su prije izvlačenja iz tenka izvlačili granate, čime je izbjegnuta veća šteta i nesreća. Tenk je privremeno osposobljen za bojno djelovanje (Strižić, 2015.). Franjo Bertović poginuo je 14. listopada 1993. u dobi od 28 godina kao pripadnik Domobranske bojne Ogulin.
Ivica Blašković iz Ogulina (MZ „Žegar-Podvrh“), sin Ivanov, rođen je 17. 6. 1959. Odazvao se pozivu MUP-a RH u prve hrvatske redarstvenike. Poginuo je 22. rujna 1993. kao pripadnik Domobranske bojne Ogulin u dobi od 34 godine.
Marijan Drašković, sin Ivana i France, rođen je 12. 11. 1962. u Ogulinu, s prebivalištem u Tounju. Početkom rata, bio je pripadnik Narodne zaštite. Poginuo je 31. kolovoza 1992. kao pripadnik Domobranske bojne Ogulin u dobi od 29 godina.
Milan Gračanin, sin Dragana i Dragice, rođen je 25. 7. 1952. u Josipdolu, gdje je imao i prebivalište. Poginuo je na području prema Plaškom 30. studenoga 1992., u dobi od 40 godina kao pripadnik Domobranske bojne Ogulin.
Osim navedenih u ovom i prethodnim člancima, ostali poginuli pripadnici Domobranske bojne Ogulin su Jure (Milan) Jagnjić (Modruški Sabljaki, 8. 11. 1963. – 11. 4. 1993.), Nikola (Joso) Luketić (Ogulin, 1. 9. 1945. – 20. 12. 1993.), Braco (Petar) Miletić iz Tounja (8. 5. 1965. – 27. 10. 1992.), Franjo (Franjo) Pribanić (24. 4. 1950. – 24. 4. 1992.) i Dane (Anton) Sabljak iz Josipdola (18. 9. 1933. – 18. 3. 1994.).
Poginuli pripadnici MUP-a RH, PP Ogulin, osim navedenih u prethodnim člancima, su Slavko (Jure) Krznarić (Cerovnik, 22. 10. 1955. – 6. 2. 1992.), Željko (Zlatko) Marinić iz Ogulina (16. 9. 1960. – 4. 11. 1992.), Matija (Mato) Rebrović iz Tounja (23. 9. 1968. – 1. 11. 1993.), Vjekoslav (Josip) Rebrović (5. 7. 1946. – 7. 4. 1993.) i Anton (Franjo) Stipetić iz Ogulina (18. 1. 1963. – 24. 4. 1995.).
Poginuli pripadnik Bataljuna „Klek“ Ogulin je Zlatko Bokulić, sin Vlade i Ivke, rođen 21. 10. 1956. u Ogulinu, s prebivalištem u Josipdolu, poginuo u Kamenici 19. kolovoza 1991. u dobi od 34 godine.
Samo neki od poginulih pripadnika 143. brigade HV-a Ogulin su Roberto (Branko) Balon (Ogulin, 17. 07. 1967. – 18. 11. 1991.), Branko (Ivan) Bišćanin (Ogulin, 25. 9. 1965. – 4. 6. 1992.), Zlatko (Franjo) Capan iz Tounja (Ogulin, 4. 6. 1955. – 16. 2. 1992.), Franjo (Franjo) Drašković iz Tounja (17. 2. 1969. – 15. 10. 1992), Ivica (Augustin) Horvat (Skradnik, 9. 7. 1958. – 12. 2. 1992.), Ratko (Nikola) Jurjević (Ogulin, 22. 2. 1968. – 6. 11. 1992.), Branko (Zvonko) Kirasić (Ogulin, 24. 3. 1957. – 6. 5. 1994.), Franjo (Joso) Mihalić (Ogulin, 22. 11. 1958. – 16. 1. 1992.), Marinko (Franjo) Prebežić (Ogulin, 6. 5. 1967. – 20. 12. 1992.), Milan (Jure) Puškarić (Ogulin, 21. 10. 1954. – 17. 6. 1994.), Zdravko (Slavko) Puškarić (Ogulin, 1. 9. 1962. – 31. 12. 1993.), Milan (Mile) Rendulić iz Ogulina (Josipdol, 30. 10. 1949. – 25. 3. 1992.), Josip (Ivan) Skočić iz Tounja (Ogulin, 18. 1. 1959. – 26. 11. 1993.), Zlatko (Milan) Stipetić (Ogulin, 21. 9. 1958. – 26. 10. 1993.), Vladimir (Josip) Štiglić iz Ogulina (3. 7. 1946. – 30. 4. 1992.), Anton (Franjo) Štimac iz Josipdola (Ogulin, 1. 5. 1971. – 2. 1. 1992.), Marijan (Ivan) Turkalj (Josipdol, 2. 3. 1966. – 7. 5. 1992.) i Milan (Joso) Turković (Ogulin, 16. 11. 1952. – 16. 1. 1992.).
Četvorica poginulih pripadnika 143. brigade: 20-godišnji Kruno (Ivica) Šajn, 28-godišnji Nevenko (Franjo) Sabljak, 43-godišnji Mijo (Ante) Salopek i 28-godišnji Ivica (Josip) Salopek, stradala su 20. svibnja 1992. na okupiranom području u zaselku Kokani kraj Trojvrha. Preuzimanje tijela stradalih vojnika bilo je moguće tek uz zalaganje i pomoć snaga UN-a i promatrača EZ-a. Prigodom preuzimanja posmrtnih ostataka branitelja, utvrđeno je da je leš jednog od njih još bio topao.
Miroslav Turkalj, sin Milke, rođen 20. 5. 1962., navodi se kao pripadnik 143. brigade i riječke 111. brigade, s kojom je sudjelovao u borbama u Posavini. Dana 6. listopada 1992., nakon višemjesečnih teških i krvavih borbi, pao je Bosanski Brod. Time je završena jedna od najtežih etapa obrane Posavine. U obrani B. Broda i ostatka Posavine sudjelovali su hrvatski branitelji s obje strane rijeke Save, zajednički braneći svoj narod, domove i prostor Posavine. Na dan pada Bosanskog Broda, u istome gradu na stadionu „FK Polet“, Miroslav Turkalj stradao je u dobi od 30 godina. Njegovo ime nalazi se na spomeniku poginulim braniteljima u Josipdolu.
Piše: povjesničar mag.Ivan Vuković
