Da, bio sam znatiželjan oduvijek, nešto sam naučio od drugih, nešto sam naučio iz tuđih grešaka, a još više iz svojih. Čovjek s vremenom neke važne stvari nenamjerno prepusti zaboravu, a neke pak stvari ne stigne pratiti, ako računamo da mimo nas prolaze nove informacije koje zahvaljujući brzini nastanka u ovoj virtualnoj sredini čovjek ne može pratiti.
Zato u petak, kada smo obilježavali Dan grada, ili Dan Grada, ovisno da li slavimo dan grada Ogulina, kao naselja, ili Dan Grada, kao jedinicu lokalne samouprave? Pokušao sam si pomoći preko Googla i ukucao „grad ogulin“, a ovaj mi je izbacio službenu stranicu ovako kako je prikazana u prilogu 1 ove kolumne.
Na svečanoj sjednici Gradskoga vijeća, u petak 14. rujna, čuo sam jednom da je danas Dan grada (Grada) Ogulina i blagdan Uzvišenja svetog Križa, a drugi puta da je blagdan Uzvišenja svetog Križa i Dan grada (Grada) Ogulina. Ako je to kršćanski blagdan cijeloga svijeta zašto ga spustiti na razinu samo jednoga grada na čijoj proslavi u dvorani nije čak bilo predstavnika ogulinske Župe? Već samo pravoslavni svećenik Milan Simić.
Lijepo je da je regionalna i državna vlast svoje predstavnike birala iz svoga ogulinskog korpusa (vjerojatno radi štednje), ali su susjedni načelnici bili osobno, kao i gradonačelnik Polače, Grada prijatelja i Kamanja, a i kum Šeks je bio tu.
Svečanu sjednicu otvorio je predsjednik Gradskog vijeća Željko Stipetić, a nakon opširnijeg uvoda gradonačelnika Ogulina Dalibora Domitrovića o izvršenim radovima, budućim zadacima i pratećim problemima, nešto kraći su bili izaslanik premijera Plenkovića, Ivan Vučić i izaslanik presjednika Sabora Jandrokovića, Tomislav Lipošćak.
Ali mi je čudno da su na svečanu sjednicu Gradskog vijeća pozvani svi dosadašnji gradonačelnici, ali nije spomenut prvi koji je vršio dužnost u vrijeme kada su se ostali bojali toga izazova pošto su vremena bila isuviše turbulentna. Prvi gradonačelnik Ogulina bio je pok. Rudolf Špehar i svakako je zaslužio biti barem spomenut.
Najljepši dio proslave bila je obznana laureata vezanih za Ogulin. Tako su (da ponovimo) priznanje za stvaralački rad ove godine primili: Ljiljana Ivković za izuzetan rad na promociji grada Ogulina, te lika i djela Ivane Brlić Mažuranić, zatim Društvo za sportsku rekreaciju za 40 godina rada na očuvanju zdravlja tijela i duha naših sugrađana, Kuglački klub Željezničar branitelj, povodom 70 godina promicanja kuglanja i sporta našeg grada, mažoretkinje Društva „Naša djeca“ za 25 godina rada, te obitelj Murati za 65 godina rada i doprinos u razvoju obrtništva u gradu Ogulinu. Ovdje treba naglasiti da Društvo „Naša djeca“ nije pozvalo najpoznatiju mažoretkinju Anu Beganović koja se, kao jedina ogulinska europska prvakinja, potajno nadala da će prisustvovati obilježavanju 25. godišnjice rada mažoretkinja! Prilog 2
Nagrada za životno djelo ove godine dodijeljena je dr. Zorki Erdelez Žgela, za izuzetan doprinos unapređenju i promicanju zdravlja, osobito djece.
Vrlo dojmljivu ulogu u proslavi imalo je Hrvatsko pjevačko društvo “Klek” otpjevavši državnu himnu, jednu zbornu pjesmu i na kraju pjesmu koju je to isto Društvo predložilo za himnu Grada Ogulina(?!). Pjesma je to; “Zvone zvona svetog Križa”, autorice stihova Marije Magdić i skladatelja maestra Josipa Magdića. Marija Magdić je i inače u svom raskošnom radu za korist Ogulina i do sada imala prijedloge za; imenovanje gimnazije Ogulin imenom Bernardina Frankopana, koja je dala konačno rješenje izgleda grba Grada Ogulina, kreirala izgled ogulinske zastave i niz drugih aktivnosti oko kulturnijeg izgleda i funkcioniranja Ogulina kao cjeline. Jedino što nije predložila to je montaža one golubice mira na prostoru nesuđenog Trga generalu Petru Stipetiću. Sadržaj „buduće himne“ je u prilogu.
E sada se postavlja pitanje, slušajući izvedbu Pjevačkog društva, da li himna bilo kojeg subjekta mora biti pjevna, razumljiva i lako pamtiva, ili mora biti tako umjetnički obrađena da zahtjeva prevoditelja, a pjevati ju mogu samo školovani izvođači.
Piše Krešimir Rendulić
(Stavovi izneseni u autorskim kolumnama i komentarima, ne odražavaju stavove uredništva, već su to osobni stavovi autora pojedine kolumne i komentara.)