U (višoj) srednjoj klasi bio je ono što je danas Passat, krasili su ga Pininfarinin dizajn, francuski komfor i njemačka solidnost, zapravo neuništivost (osim limarije), a vrlo je uspješna bila ‘pick-up’ izvedenica.
Zamislite sliku tipičnog afričkog sela, negdje u južnoj Sahari, gdje ulični svirač na izanđaloj gitari mašta kako će postati novi Ali Farka Touré. Ili u vlažnim ravnicama oko velikih jezera, gdje se neki dječačić nemirno prevrće u okapijevski laganom snu, plašeći se povratka gerile koja je poubijala njegovu obitelj.
U zakutku svake takve slike, negdje sa strane, parkiran je neki stari, poluraspadnuti ali ipak funkcionalni automobil. Land Rover? Toyota Land Cruiser? Možda, u ekstremnijim uvjetima, no u kladionici bismo naš polog stavili na to da je riječ o nekom Peugeotu. Možda o starom 404, no mnogo vjerojatnije o modelu 504.
Ovaj je legendarni model publici predstavljen 12. rujna 1968., prvog dana salona u Parizu, ali prve ‘tajne’ snimke novog modela objavljene su vodećim europskim auto-magazinima prije točno pola stoljeća.
Najveći je ‘Francuski lav’ predstavljen kao klasična limuzina, a brzo su uslijedili prekrasni Coupe i Cabriolet, koje je, kao i bazni model, nacrtala majstorska ruka nekog od umjetnika ‘pod kapom’ dizajnerske kuće Pininfarina.
Premda mehanički prilično konzervativan, sa stražnjim pogonom i bez pomodnih petih vrata, 504 je publiku i novinare oduševio u dostatnoj mjeri da mu dodijele prestižnu titulu ‘Europski automobila 1969. godine’.
Privlačna limuzina (tadašnje) srednje klase duga je 449, široka 169 i visoka 146 cm, s međuosnim razmakom od čak 274 cm, bila je pojam luksuza i komfora
Mnoge je ugodno iznenadio osloncima za glavu sprijeda koji su se izvlačili iz osnovne siluete prednjih sjedala. Povoljno se mogao doplatiti otvor na krovu (jasno, s ‘kurblom’).
Bio je skladna izvedenica, nasljednik, Peugeota 404, koji se nastavio proizvoditi do 1975. paralelno s 504-icom, koja je karijeru u Francuskoj zaključila 1983., nakon više od tri milijuna primjeraka.
U Keniji ste ga, recimo, 2004. mogli kupiti za samo milijun i 375 tisuća kenijskih šilinga (malo preko dvije tisuće eura) s jednogodišnjom garancijom, besplatnim servisima do 35.000 km ili dvije godine starosti, alarmom i radio kazetofonom. U Nigeriji se proizvodio od 1975. do 2006.
Gotovo jednaku je takvu popularnost Peugeot 504 doživio i u Argentini, gdje je proizvodnja prekinuta 1999. U Južnoj Africi se proizvodio od 1970. do 1985., u Španjolskoj od 1977. do 1980., na Tajvanu od 1979. do 1984., u Kini od 1989. do 1997.
I kod nas mogli kupiti pick-up izvedenicu, koju je već spomenuta kenijska filijala Peugeota posebno reklamirala, naglašavajući iznimno praktičan detalj: nosivost ovog vozila je, kažu, 1300 kg. Uz poznatu Peugeotovu robusnost ne čudi popularnost u zemljama ne baš najkvalitetnijih cesta. U Kini je proizvodnja ovog pick-upa prekinuta tek 2008.
I danas su brojni, posebice u kineskim manufakturnim provincijama.
Kokpit je za svoje vrijeme bio primjer funkcionalnosti i komfora. Sjedala su bila od kvalitetne imitacije kože, a s 504 krenuo je trend Peugeota s ručicom mjenjača dolje
Osnovni je motor bio 1.8 s 80 KS, izvedenica motora modela 404, koji je bio u tada uobičajenom francuskom konceptu ‘podmotoriziranosti’. Performanse za to doba nisu bile ‘bed’ (156 km, 14,8 s), ali ipak…
Dojam je popravljala inačica s mehaničkim ubrizgavanjem Kugelfischer s 97 KS, koja se poznavala po oznaci na repu – Injection. Mogla je dohvatiti, ali jedva, 170 km/h. Na Starom kontinentu je ovaj model bio posebno popularan među taksistima, pogotovo u dizelskoj inačici, koja je uvedena kao 1.9 s 53 KS, a potom je povećana na 2,1 sa 66 KS.
Francuski su konstruktori već krajem 1970. odgovorili novim motorom obujma 1971 cm, s 94 KS i 105 KS (Injection). Taj je model podigao rejting najvećeg Peugeota (tek 1975. stigao je ne baš uspješni 604).
Uspjeh modela 504 pojačale su inačice. Već od starta u ponudi su bili prekrasan Cabriolet i još ljepši Coupe, koji su se od starta nudili kao Injection s 97 KS, a od 1971. sa 112 KS.
Kraće vrijeme bili su u ponudi i sa slavnim motorom Douvrin 2.7 V6, zajedničkim uratkom Peugeota, Renaulta i Volva, koji je sportske potencijale dokazao u automobilima kao što su Alpine i De Lorean.
Taksisti su preferirali pomalo nezgrapnu, ali funkcionalnu izvedbu Break, međuosnog razmaka čak 290 cm, dužine na 480 cm i visine 155 cm , u verzijama Familiale, Break i Commerciale, s doplatnim trećim redom sjedala
Usprkos toj relativnoj nestašici snage, 504 se pokazao kao solidan rally automobil.
Najveće je uspjehe požnjela, trebamo li uopće naglašavati, afričkom kontinentu – pobjede: Safari Rally 1975. i 1978., Rallye du Maroc 1975. i 1976, Rallye Bandama Cote d’Ivoire 1978. – te se posljednje rally godine natjecao 504 Coupe.
Na našim se cestama i danas nađu poneki Coupe i Cabriolet, dok je limuzina rijetka u nema neku vrijednost. Opaka sklonost hrđanju, rak rana ondašnjih automobila već ih je uvelike otjerala na otpad, a i danas ostaje glavni neprijatelj.
Ako kupujete 504, ponajprije obratite pozornost na hrđu: mehanika je robusna i jednostavna, dijelova unutrašnjosti ima, ali najprije krenite s pregledom pragova…(autoportal.hr)
