Upamtite broj 531-093, a zaboraviti možete što su ŽVOC i VOC

Moje jutro obično započne dilemom – bi li bilo bolje učiniti ovo ili ono. Po prirodi nisam praktična pa se volim zapitati kako bi na mom mjestu postupio netko racionalan i mudar, tako da nema mjesta sumnji što je u jednom danu odmah – najkorisnije učiniti. Jutros sam zaključak sama lako izvela. Ako odem najprije u šetnju sa psom da malo uživam u jeseni a ne upoznam vas s jednim važnim telefonskim brojem mogao bi negdje planuti požar, a vi nećete znati koga bi u tom slučaju ipak bilo NAJKORISNIJE nazvati. Broj 112 je svima poznat, no neka iskustva ukazuju na to da on nije uvijek najkorisnije rješenje. Saznala sam to od ljudi koji se brinu o vatrogasnoj sigurnosti i koji tvrde da taj jedinstveni europski broj te s njim u vezi komunikacija ŽVOC-a (Županijskog vatrogasnog operativnog centra) i lokalnog VOC-a (Vatrogasnog operativnog centra) stvar donekle kompliciraju. Očito jest da je lakše upamtiti broj 112 nego šesteroznamenkasti broj 531-093, koji pripada Javnoj vatrogasnoj postrojbi Ogulin, ali… ima tu veliki ali. Na 112 će vas, doduše, sve lijepo upitati: odakle zovete, što se dogodilo, gdje se dogodilo, kada se dogodilo, ima li ozlijeđenih, kakve su ozljede, kakvu pomoć trebate i tko zove. Onda će operater zaključiti treba li hitna medicinska pomoć, pomoć vatrogasaca, policije, gorske službe spašavanja, pomoć pri nesreći, traganju i spašavanju na moru, pomoć drugih komunalnih, inspekcijskih ili hitnih službi koje su svojom djelatnošću vezane za zaštitu i spašavanje građana. Ali, dok on/ona u Karlovcu izvedu odgovarajući zaključak te dok čekate da vas s broja 112 preusmjere prema Ogulinu, nerijetko – piši kući propalo je. Zamislimo situaciju u kojoj (ne čulo zlo!) gori u blizini Javne vatrogasne postrojbe, a vi zovete 112 u Karlovcu da ih obavijeste o požaru. Upravo takav dojam počesto imaju vatrogasci koji smatraju kako se bespotrebno troši vrijeme na priču dok operateri u centru, među ostalim, „filtriraju“ nenamjenske i zlonamjerne pozive. I osobno sam se nekoliko puta zapitala čemu tolika priča – zašto županija mora biti upoznata s time da u Ogulinu trebam hitnu zdravstvenu pomoć ili da bi policija trebala neke veseljake, koji su se suviše zanijeli petardama, upozoriti da malo utišaju.
Kad je riječ o zaštiti od požara uvjerljivom mi se čini tvrdnja vatrogasaca da posredništvo stvar otežava. Jer vatra ne čeka! Dakle, zapišite 531-093, broj s kojeg će vatrogasci čim dreknete „požar“ krenuti prema adresi u opasnosti. Dakako,ako im kažete točnu adresu, a ponekad baš i nije tako. Što je s brojem 193? Nazovite, ali nećete dobiti ogulinske vatrogasce,dobit ćete Karlovac. A da živite u Karlovcu, npr., kad biste okrenuli taj broj odmah biste dobili karlovačke vatrogasce. Ogulinci svoje tako ne mogu dobiti jer je njima poznati broj za vatrogasce 193 progutao – jedinstveni europski broj 112. Ako se pitate tko će se u panici prisjetiti šest brojeva – snađite se. Držite broj 531-093 u novčaniku umjesto fotografije supruge/supruga, ispišite ga na kuhinjskom zidu ili na dlanu. Kako hoćete. Sve je bolje nego da, vjerujući državi i njenom planu europske sigurnosti, okrenete 112. Ma zapravo okrenite vi slobodno i to, ali i broj javne vatrogasne postrojbe službe Ogulin. Kažu da taj broj, bez posrednika, najbrže i najbolje gasi ljudske nevolje. Jedinstveni europski broj nas je stavio u poznatu situaciju – broj europski, a sve drugo nije takvo. Usporava nas u svemu preorganiziranost. I iz tog razloga, uza sve druge, zacijelo ni dan-danas nisu sudski utvrđeni krivci za kornatsku tragediju. Zašto kažu da 112 uspješno funkcionira drugdje, upitala sam sugovornika vatrogasca. Zato što kad se javite na taj broj u drugim europskim zemljama odmah – kad se ukaže potreba, šalju sve potrebne ekipe, i policiju i hitnu i vatrogasce. Ne čeka se, naprimjer, da policija utvrđuje jesu li potrebni hitna ili vatrogasci. Namjera broja 112 je dobra – hitne službe nisu opterećene opetovanim pozivima kada različiti pozivatelji dojavljuju istu nesreću; hitne službe postupaju samo po stvarnim zahtjevima za pomoć jer „filtriraju“ nenamjenske i zlonamjerne pozive. No da bi to baš tako funkcioniralo trebali bismo živjeti – u nekoj drugoj europskoj državi. A kako se stvari razvijaju, možda će većina uskoro tamo i preseliti.

 

Piše: Jasna Grubješić
(Stavovi izneseni u autorskim kolumnama i komentarima, ne odražavaju stavove uredništva, već su to osobni stavovi autora pojedine kolumne i komentara.)
Facebook Comments