Aktualno OG sada Ogulin

I u Ogulinu smo pronašli divnu i sretnu obitelj

U svom tiskanom te u internetskom izdanju 24 sata objavili su četiri lijepe priče o udomiteljskim obiteljma. Jedna od tih priča stiže iz Ogulina pa vam zbog toga taj dio prenosimo.

I u Ogulinu smo pronašli divnu i sretnu obitelj
– Kod nas je uvijek veselo, često se okupljamo i družimo, a obavezno proslavimo i svaki rođendan. Svi se lijepo slažemo, pomažemo jedni drugima – govori Ankica Bulić (61). Sa suprugom Radom (66) je prije 18 godina, unatoč tome što su oboje bili nezaposleni i što su tad imali svoje dvoje već odrasle djece, Macu (40) i Božidara (37), odlučila dom pružiti još troje djece, braći bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Danas su Marija (25), Milan (24) i Damir (22) odrasli ljudi. Ankica i Rade su još tijekom rata ostali bez posla. Rade je tek prije godinu dana ostvario pravo na mirovinu, dok Ankica još godinu i pol čeka na to pravo. Danas imaju petero odrasle djece i četvero unučadi.

– Kad ih pogledam i u njima vidim odrasle ljude, znam da sam uspjela. Svi su jako dobri, bili su dobri đaci, završili su škole i rade. Marija završava fakultet i staž. Odmah smo se svi jako dobro snašli. Otpočetka smo mi njima mama i tata, braća i sestre. Lijepo nam je, volimo da nas je više i da se družimo – govori Ankica dodajući kako o brizi za nezbrinutu djecu nije ni razmišljala dok je nisu pozvali iz Centra. Rekli su joj da imaju troje djece koje treba nakratko zbrinuti da ne moraju u Dom. Bili su smješteni u bolnici jer ih je majka ostavila, a otac im je bio bolestan.

– Kad sam ih ugledala, bili su tako mali. Marija je imala šest, Milan pet, a Damir tri godine. Pitali su ih bi li išli sa mnom i svi su uglas rekli: ‘Može’. Nazvala sam supruga i pitala ga što misli. Podržao me zajedno s našom djecom, koja su tad već bila odrasla. Maca je imala 22, a Božidar 19 godina i pomagali su nam oko djece. Uzela sam ih i ostali su do danas te su sad moji, naši – govori Ankica.

Ankica i Rade su, ističe Marija, njoj mama i tata od prvoga dana.

– Imali smo sreću što sam ostala zajedno s braćom i što smo svi zajedno primljeni u ovako divnu obitelj. Najstarija sam od braće i najbolje se sjećam što smo prošli s biološkim roditeljima, a prošli smo sve najgore moguće, noćnu moru. Tata je pio, roditelji su se stalno svađali… Kad smo stigli u ovu obitelj, napokon smo počeli živjeti. Zahvaljujući mami i tati te starijoj braći imali smo sretno djetinjstvo. Odrastali smo u zdravoj i normalnoj sredini. Braća su završila škole i rade, a ja spremam diplomski. Naši roditelji su duhoviti, plemeniti, sve bi dali za nas. Kad ništa nisu imali, sve su nam pružili. Bilo je i jako teških trenutaka, no nama nikad ništa nije nedostajalo – govori Marija koja je nakon punoljetnosti uzela i njihovo prezime. Kći Maca dodaje kako joj je drago što su dobili braću i sestru.

– Sjećam se kad su stigli. Bili su tako slatki, a mali Damir je još bio u pelenama. Odmah smo se povezali, dobili smo braću i sestru, a i oni su nas sve jako dobro prihvatili. Otpočetka smo za njih bili brat i sestra, mama i tata. Ubrzo sam se i ja udala te dobila djecu pa je Marija pazila na moju djecu i još smo se više povezali. Svi smo si međusobno pomagali. Drago nam je svima što su njih troje danas članovi naše obitelji, a shvatili smo i da smo učinili veliku stvar – govori Maca.

Ništa im ne fali
Ističe za svoju majku da je hrabra, uvijek nasmijana i dobre volje.

– Naša mama je u pravom smislu mama. U ratu je, baš kao i otac, ostala bez posla i svakako se snalazila da zaradi. Čistila je noću slastičarnicu. Mi smo se tad školovali, no nikad nismo osjetili da nam nešto nedostaje. Uvijek smo bili vrlo skromni i bez velikih zahtjeva. Ne znam kako to uspijeva niti danas, ali uvijek smo imali ono najvažnije – ljubav. I danas se slave svi rođendani, a ima nas. Drugi nam govore kako je prava rijetkost da se svi ovako super slažemo, ali nama je to normalno – kaže Maca, na koju se nadovezuje brat Božidar:

– Otpočetka smo jako povezani, pa i tijekom njihova odrastanja. Nikad nije bilo nikakvog problema, jala ni zavisti. Tako je i danas. Jedni u drugima imamo i podršku, i prijatelje, i obitelj, i sve – poručuje.

Rade je zaključio da mu je drago što su podigli svih petero djece. (24stata.hr) (foto/video:24sata.hr)