U Gimnaziji Bernardina Frankopana u sklopu projekta ” Škola ambasador Europskog parlamenta” održali su drugi intervju u sklopu aktivnosti – ” Skype razgovor sa europarlamentarcima”. Prvi u nizu razgovora bio je s Biljanom Borzan.
Svrha ove aktivnosti u sklopu projekta je upoznavanje sa osobama koji predstavljaju svoje birače u europskom parlamentu. S obzirom na činjenicu da nam se približavaju izbori za europski parlament, članovi tima čiji je voditelj profesorica Ljiljana Gračanin, odlučili su angažirati se na predstavljanju važnosti, uloge i odgovornosti zastupnika u europskom parlamentu.
Učenici Andrej Cindrić i Gabrijela Puškarić, čiji su mentori profesor Hrvoje Magdić i profesorica Ljiljana Gračanin, vodili su skype razgovor sa hrvatskim zastupnikom u europskom parlamentu gospodinom Jozom Radošem. Postavljali su mu pitanja vezana uz njegove aktivnosti i rad u EU parlamentu, zamolili ga da se osvrne na političku situaciju u Hrvatskoj, njegovu zadaću kao ministra obrane, migracijske valove i brojna druga pitanja.
Nakon što su izmijenili riječi zadovoljstva zbog međusobne suradnje, zastupnik Radoš se zahvalio školi Gimnazija Bernardina Frankopana što sudjeluje u projektu „Škola ambasador europskog parlamenta“ upravo zbog nedovoljne informiranosti građana o Europskoj uniji, njenoj složenoj organizaciji i njenim institucijama. Pozvao ih je na daljnju suradnju kako bi se ljudima moglo pojašnjavati sve ono što se tiče Europske unije i njih samih kao građana EU.
Odgovarao je i na pitanja koja se tiču njegovog uključivanja u politiku, o političkim početcima i dodao da da mu je zapravo bilo nemoguće ostati izvan političkih procesa 89. godine i na samom početku 90-tih.
Jozo Radoš govorio je i o tome da je važno da politika ne bude samo negativna selekcija političara i naglasio važnost ulaska osviještenih ljudi u politiku, odnosno onih ljudi kojima je javni interes na prvom mjestu.
U razgovoru su učenici čuli i kako je porazno razmišljati o politici na način „svi su isti“.
Nadalje, govorio je o razini politčkih rasprava i pristojnosti političke komunikacije, o tome da ne može sve biti svedeno samo na puku zanimljivost, promidžbu i političku propagandu koja jest dio politike, ali koja nikako ne smije biti isključivi cilj i i događati kako u saboru tako i na nižim razinama predstavničkih tijela kao što su županijske skupštine i gradska vijeća.
Isto tako, naglasio je izuzetnu važnost uloge građana, u smislu prepoznavanja onih političara koji rade kako treba, a štetnost davanja glasa političarima koji s nekoliko demagoških fraza pokriju sve ono loše što su napravili.
