Gleda sam nekav dokumentarac o životinjama neki dan. Mislio sam kako sam sve vidio… aha… kako da ne.
Stoji čojk negdje oko Maldiva, na nekom otočiću veličine Brinja… i pita na glas “Što mislite kako je nastao ovaj pješčani otočić bogat šumskom vegetacijom?”. Kad gledam te dokumentarce, ka i mater sam, ona priča sa likovima iz turskih sapunica dok gleda te serije… a ja sa voditeljem… životinjama… jednom sam gleda gdje lav trči za antilopom… vika sam “Ostavi je jeba ti pas mater lavlju, štot je ona kriva”… tako i sa ovim iz dokumentarca, reko “Nasulo brodom pijeska i eto ti otoka!”… ovaj ka da me čuo, veli “Jebo te brod! Otok je nastao od ribljeg govna!”… šokira sam se kad sam to čuo. Prvo – nisam znao da ribe seru, a drugo, još manje da tolko seru da od govna naprave otok. I krenu ovaj dalje. Uronio u more… roni, prstom upire, veli “Ovo je riba zvana papigača”. Jebiga… opet sam se iznenadio. Jedine ribe koje ja znam su srdela i pastrva. Nastavi on “Gledajte kako jede koralje”… i stvarno… riba veličine kamionskog akumulatora ždere koralje. Kraj toliko druge ribe oko nje ona ždere koralje… reko vegetarijanka. Kaže ovaj “Gledajte sad kad joj izleti govno!”… jebote, nije ni dovršio, krenula ta riba srat a meni vilica otpala. Da budem iskren, nisam znao kamo gledati jer jebiga, nema riba guzicu… kontam negdje oko repa će srat… tako i bilo… ljudi moji riba sere pijesak… krepo ako lažem. Gledam to, reko vode već ima, ova sere pijesak, samo fali da dođe riba Zašalovača pa zašaluje oplatu i čekaju treću koja će posrat cement… eto im betona. Misli mi prekinu voditelj, veli “Jedna papigača godišnje posere tonu pijeska! 100tinama godina seru pijesak i napraviše tako 5 otoka”.
Završi dokumentarac… razmišljam:
– Papigače… ribe koje seru i nešto naprave… a naše ribe u Saboru… one samo seru