Obilježili smo danas Praznik rada. Većina je bila slobodna i nije morala na posao. Stoga su mnogi dan proveli negdje na otvorenom ili na izletu izvan Ogulina. I bilo je lijepo, bilo je zabavno, bilo je dobro. Dan je prošao jako dobro. No, ima među nama i onih kojima današnji dan nije bio takav. Kao u slučaju o kojem sada pišemo, slučaju u kojem netko nije prošao dobro, slučaju u kojem se i neki od nas nisu pokazali dobrima i nisu postupili dobro.
Naime, javila nam se jedna naša čitateljica i opisala događaj koji se zbio danas, nešto prije podneva u Ogulinu. U njenoj poruci piše:
“Poštovani,
obraćam se Vama jer smatram da ste jedini koju ovu priču možete prenijeti Vašem gradu kao i društvu koje živi u njemu.
Došla sam s obitelji iz Austrije na odmor, te smo prije polaska na more svratili na kavu u Ogulin, da se nađem sa sestrom koja tu živi.
Dok smo mi bili na kavi, dečko je otišao do pekare, po pecivo, te na povratku vidio starijeg čovjeka koji bespomoćno leži u parku, te mu pjena izlazi na usta. Pošto ne zna hrvatski, obratio se prolaznicima na engleskom, da pozovu hitnu i pokazivao na djedicu. Od 4 prolaznika, svih 4 jeodmahnulo rukom, te su gestukulirali kako je pijan i nastavili hodati. Kad je dečko došao, rekao je meni i sestri da li možemo pozvati hitnu, jer vani čovjek upravo umire. Sestra je istrčala s njim, te su odmah nazvali i čekali dok ne dođe.
Čovjek, izgleda, nije bio pijan, čovjek nije bio beskućnik (iako to u ovom kontekstu ljudskog života uopće NIJE bitno). Čovjek je imao MOŽDANI UDAR.
Apeliram na vas da ovu priču proslijedite u cijelosti, jer mi je nevjerojatno da u takvoj maloj sredini nema ni mrve ljudskosti, solidarnosti, ni zajedništva.
Danas je to bio djedica, sutra ćete to biti vi. Tužno.
Takoder bih napomenula, dok se cijela situacija događala, te dok su oni trčali prema van, gost restorana koji je sjedio do nas samo je komentirao: “Jedan manje”. Sve je rečeno. Srdačan pozdrav!“