Nedavno je u programu televizije Al Jazzeera objavljena vijest o visokim razinama radioaktivnog plina radona na nekim područjima u Hrvatskoj, pa tako među njima, i u ogulinskim osnovnim školama. Informacija se bazira, kako kažu u TV prilogu, na podacima Odsjeka za fiziku u Osijeku, koje je mjerenja vršilo 2015. godine. Zanimljivo je da rezultati tih mjerenja nisu baš bili lako dostupni javnosti zbog koje i Zakon o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti i sam Državni zavod postoje. Dio podataka je objavljen na službenoj web-stranici Zavoda, a dio je složen u godišnje izvještaje o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti.
I time je, eto, ovaj renomirani Državni zavod završio svoju društvenu misiju!?
Nitko od ravnatelja nije upoznat s rezultatima mjerenja
Ravnatelje vrtića i škola u kojima su mjerenja obavljena do danas , dakle pune četiri godine, nitko nije obavijestio o previsokim razinima radona. Štoviše, iz ureda ravnatelja ovog Zavoda kolegama sa Al Jazeere prošle je godine pojašnjeno da oni “kao državna ustanova” nemaju zakonsku obvezu bilo koga obavještavati o svojim nalazima. “Rezultate mjerenja radioaktivnog plina radona smo dužni objaviti samo na radonskom zemljovidu na našem portalu, a tamo gdje se pokaže da su vrijednosti štetnog plina veće od dozvoljenih, uradit ćemo posebni Akcijski plan za suzbijanje rizika. Plan aktivnosti za radon u Hrvatskoj trebao bi biti završen do kraja godine (2018.), a za povećane vrijednosti radona tek ćemo utvrdit određene preporuke”, izjavio je tada direktor ovog zavoda Saša Medaković, svjesno ili nesvjesno potvrđujući, da Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost u ovoj zemlji kao i većini drugih država u tranziciji upravo postoji zbog samog sebe, zbog vlade, države i godišnjih izvještaja.
Uzburkala se javnost
Kako se nakon objave posljednjeg video priloga, na društvenim mrežama i drugdje razvila žestoka diskusija, prije svega roditelja, o mogućim opasnostima za njihovu djecu u vrtićima i školama OGportal je odlučio raspitati se o ovom slučaju. Tako smo poslali upit Ministarstvu znanosti i obrazovanja u čijoj su nadležnosti vrtići i škole, zatim Karlovačkoj županiji koja je osnivač škola, te Ministarstvu zdravstva koje bi, naravno, trebalo brinuti o javnom zdravlju.
Pitali smo:
“Zanima nas stav vašeg ministarstva/županije, o tom pitanju, jer puno toga nije jasno. Naime, ako su ta mjerenja zaista pokazala velike vrijednosti i ako je to zaista opasno za djecu, postavlja se pitanje kako je moguće da sa tim rezultatima nisu upoznati ravnatelji škola gdje su mjerenja izvršena? Nadalje, ako je to tako opasno, zbog čega o tome nema službenih stavova, obavijesti i poduzetih akciija od strane Ministarstva zdravstva i Ministarstva znanosti i obrazovanja ili službenih uputstava ravanteljima škola? Ako se ipak ne radi o nečem alarmantnom, zbog čega se ne reagira na takve objave medija i Odsjeka za fiziku iz Osijeka i spriječi uznemirenost roditelja?
Ministarstvo zdravstva u svojoj brizi o javnom zdravlju očito o ovom problemu ne zna ništa, pa su nas po principu “brigo moja pređi na drugoga” uputili u Ministarstvo unutarnjih poslova odgovorom u kojem stoji:
“Ministarstvo unutarnjih poslova, Ravnateljstvo civilne zaštite, u koje je pripojen Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost nadležni su za pitanja radona. Sukladno članku 65.a stavku 1. Zakona o radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti ( NN br. 141/13, 39/15, 130/179) radi se na donošenju Akcijskog plana za radon. Zavod je do sada proveo mjerenja radona u stambenim i radni prostorima u pojedinim županijama na području RH, objavio rezultate na svojoj internetskoj stranici i osnovne informacije o radonu. Nastavno na sve gore navedeno, molimo da se obratite Ravnateljstvu civilne zaštite.”
Poslali smo upit i Ravnateljstvu civilne zaštite. Kako je Županija osnivač škola, pitanje smo poslali i njima. Odgovore još čekamo.
Barem obećavajući odgovor dobili smo iz Ministarstva znanosti i obrazovanja. Oni kažu:
“MZO nije upoznato s rezultatima istraživanja Odsjeka za fiziku u Osijeku, a vezano za razinu radioaktivnog plina radona u ogulinskim osnovnim školama.
Očekujemo da će MZO dobiti rezultate takvih istraživanja, tj. zatražit ćemo da nam se dostave.
Zatražit ćemo mišljenje struke, te na osnovu toga dalje postupati prema školama i javnosti.”
Mi smo ih zamolili da, kad dobiju sve podatke, obavijeste i nas, kako bi te informacije mogli prenijeti vama, našim čitateljima.
U kom grmu leži zec?
Iako je u svakodnevnom životu manje poznato, prirodni plin radon koji se nalazi posvuda oko nas u životnom prostoru, drugi je najveći uzročnik karcinoma pluća. Poslije pušenja. Tako ga je svrstala Svjetska zdravstvena organizacija. Iz istih razloga i zbog najnovijih naučnih spoznaja o narastajućem prisustvu i štetnosti ovog prirodnog ubice, Evropska unija je 2013. propisala i posebnu Direktivu za radon koja je stupila na snagu početkom veljače 2018., a iz Brisela je krajem 2018. naređena dodatna provjera njene primjene u svim zemljama članicama.
E, upravo ovaj posljednji potez Generalne direkcije EU-e za energiju koja su nadležna za radijacijsku i nuklearnu sigurnost, u nekim mlađim članicama EU izazvala je neočekivanu uznemirenost javnosti jer su, zahvaljujući novinarima, prvi put u javnost dospjeli službeni podaci o koncentracijama radona u životnoj sredini u tim zemljama.
Radon nastaje sam po sebi, prirodnim procesom radioaktivnog raspada radija, da se iz zemlje širi kontinuirano i da ga u manjim ili većim, dozvoljenim ili nedozvoljenim dozama, ima svakodnevno u svakom životnom prostoru – u zemlji, zraku i vodi, te da se prikrada i u sve zatvorene prostore u kojima je zbog povećane koncentracije i neprovjetrenosti, najopasniji po ljudsko zdravlje. Sva živa bića su, kaže struka, od rođenja do smrti izložena djelovanju jonizirajućeg zračenja u kojem radom ima glavnu ulogu. Ovaj radioaktivni plin je, navodno, najveći prirodni izvor zračenja živih bića i okoliša, jer čini više od pola doze godišnje radijacije koju primamo iz svih drugih radionukleida zajedno.
Radon je, eto, nus-produkt geološke strukture našeg planeta i tu se ništa ne može promijeniti. Od ćudi prirode najčešće ne možemo pobjeći, svi uzrasti i svi slojevi društvene hijerarhije su u milosti i nemilosti majke prirode. Pa i vlast koja je, čini se, najmanje svjesna svoje svjetovnosti. No, može li se ipak za čovjeka učiniti više? Može li zdravlje nacije biti važnije od statistike ili naučnih pokusa? (AlJazeera/OGportal)
