Iz perspektive videćih čini se da je nikakva, ili skoro nikakva razlika između onih koji vide samo obrise ili tragove svjetla, i onih koji ne vide ništa. A u stvari ta razlika je ogromna i supstancijalna. Oni koji nemaju trag vida, niti sjećanje na vid, iz temelja drukčije predočavaju svijet oko sebe, njegovu hrapavost, mekoću i oblike.
Kreću se dužim putem u upoznavanju tog svijeta, mnogo im je teže da se nauče orijentirati u prostoru, jer je pojam orijentacije u prostoru i sve što je s njim povezano – prilagođen videćima.
Bilo bi važno, s antropološke i s civilizacijske točke gledišta, kada bi većinski videći svijet nekako postao svjestan da stvari nisu nužno onakve kakve se nama čine zbog naše većinske perceptivne udešenosti.
Recimo, da imamo njuh poput pasa, mislili bismo, osjećali i orijentirali se njuhom. Slijepi ljudi žrtve su perceptivne udešenosti videćih više nego vlastitog hendikepa. Pritom, sljepoća je hendikep samo za one koji su nekada vidjeli. Oni koji su slijepi rođeni nemaju nikakvog hendikepa. Je li to baš tako?
Uz razne poteškoće na koje nailaze, članovi Udruge slijepih Ogulin žele što duže koristiti uslugu videćeg pratitelja koja je financirana od strane Europske unije u iznosu od 465.120,00 kn iz Europskog socijalnog fonda, a ukupnog trajanja 24 mj, 27.11.2017.-27.11.2019. Uz pomoć videćeg pratitelja, članove se uključuje u razne kulturne i obrazovne aktivnosti ali i pratnju liječniku, trgovinu, te sve ostale institucije koje su u određenom trenutku potrebne.
Za više informacija o Eu fondovima, posjetite web stranicu Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU www.strukturnifondovi.hr , www.esf.hr .
(Sadržaj publikacije/emitiranog materijala isključiva je odgovornost Udruge slijepih Ogulin.)
