Dragi bajkeri… motociklisti… ovo je samo za vas

Vozim 90 na sat… kraj mene prolazi dečko na motoru, da ne naklapam brzinu, straaaašno brzo, opako brzo… jedna od onih brzina koje na glas komentiraš dok voziš… eto tolko je išao. Nakon nekih 700 metara skidam se kod Bakra sa autoputa (zaobilaznice)… motor izvaljen sa strane… dečko leži na cesti. Izlazim iz auta… trčim do bajkera… ispod kacige se slijeva krv… kraj mene stoji jedan od nas troje što smo prvi naišli i u šoku me pita “Koji broj da zovem, koji broj da zovem!?”… jedini broj koji meni, isto u šoku, tad pada na pamet je 112… čovjek zove i objašnjava lokaciju i sve drugo… gledam u dečka, od krvi mu ne vidim oči… govorim mu nešto umirujuće… nije pri svijesti… dvije žene kleče kraj njega, ruku drže na njemu, govore mu kako će sve biti u redu… stalo je još bajkera kad su vidjeli… ne znam kako, stvarno ne znam i svaka im čast, hitna pomoć dolazi za vjerovali ili ne… 5-6 minuta. Nitko od nas mu kacigu nije skidao, to smo eto svi znali, da ne diramo kacigu. U rukama držim torbicu od unesrećenog bajkera… zvoni mu mobitel… javljam se… s druge strane glas govori “Pa gdje si se izgubio? Kad si ovdje?”… prekidam ga… objašnjavam mu što se dogodilo i neka javi njegovoj obitelji i nek se obitelj javi u KBC. Jedan iz hitne se dere “Ne diše!”… stojim… gledam… ovaj se dere “Opet diše!”… stavljaju ga na nosila… govorim doktoru da mu torbicu sa mobitelom i novčanikom ostavljam na suvozačevom sicu… odgovara mi “Ostavi, zvati ćemo njegove da vidimo jel alergičan na neke lijekove”…

Bajkeri… čuvajte sebe… imate obitelji… ima i nas koji vam nismo obitelj pa nam obilježite život, a kako je tek vašoj obitelji… prijateljima… jer ja sam u kurcu cijeli dan… i sljedećih dana ću ka i danas, pratiti medije da se uvjerim da je dečko, kojeg niti ne znam, … ostao živ.

Ako netko zna neku informaciju kako je dečko, nek mi javi… zahvalan…

Facebook Comments