Aktualno Krule Kruloteka

Krule o Djedu Mrazu – “Takvog u moje vrijeme, 80-tih nije bilo.”

Kad sam ja bio mulac, postojao je djed Mraz. To vam je današnji djed Božićnjak. Zapravo, da se ne lažemo, isti kurac samo drugo pakiranje.

Coca-Cola je izmislila djeda Mraza (Božićnjaka jel) onako debljeg, punašnijeg, bucmastog sa oblim obrazima. Takvog u moje vrijeme, 80-tih nije bilo. Naš djed Mraz je izgledao ka da je u Žutoj Lokvi ispao u zavoju s kamiona pa ga još stojadinom pregazilo, uz škripu guma koje su mu prignječile trbuh. On je bio toliko mršav da se današnja Blanka Vlašić može zvati sumo hrvač. Sad kad gledam, debljeg nisu mogli ni naći jer u mom djetinjstvu nije bilo debelih ljudi… svi jeli zdravu hranu, pušili pravi duhan, pili prirodni alkohol… nije se imalo od čega udebeliti.

Današnjeg djeda Mraza vuče 9 sobova… onog mog bi u fići dovezli, izaša bi van uz neko pičkaranje jer bi mu mantil zapeo za federe u sjedalu fiće dok bi mu iz usta visila cigara… onda bi vidio nas djecu pa bi smanjio psovanje a cigaru nogom zgazio ko žohara.

Jebalo se nama za to što će on pričati, bili su bitni samo pokloni koje će on nama dati a koje smo čekali ka ozebli sunce. Roditelji nam tad nisu kupovali poklone jer smo mi za njih bili djeca a ne božanstva ka danas, tako da je jedini poklon bio od djeda Mraza.

Kad bi djed Mraz ušao u prostoriju gdje smo ga čekali, jebeš mi sve, ka da je Mick Jager iz Rolling Stonesa izašao pred kurve, opća vriska. On bi nas pitao kakvi smo bili u školi… mi bi rekli da smo bili dobri, jer i jesmo. Pita bi nas jel slušamo mater i ćaću, mi bi rekli da slušamo, što i jesmo… jer ko tad nije slušao mater i ćaću, bio bi pokojni. On bi nas pitao želimo li čuti neku priču, a nas je bolio pionirski kurac za njegovu priču jer mi smo čekali samo te poklone, al on bi opleo priču… kako moramo biti dobri, slušati starije, pozdravljati na cesti, a mi to sve znali od prije jer bi nas kod kuće roditelji istukli ako nisi pozdravio nekog na cesti i slično.

Dok je on srao svoje, mi smo samo gledali u hrpu poklona koji su bili u vrećicama. Ja napolitanke mrzim i dan danas jer sam ih od 8 puta dobio 7 puta… u poklonu od djeda Mraza. Svaki put bi otvorio poklon i kad bi vidio napolitanke, zašika bi ih ljut u njivu, ni danas ih ne jedem. Ko je imao sreće, otprilike 1:10000000000, dobio bi neku igračku koju nikad nitko nije vidio. Sjećam se kad je ovaj jedan dobio ručni fliper, dimenzija današnjeg pametnog telefona… led te jebo, mi smo taj fliper igrali godinu dana. Ja kad sam dobio vampirske zube, one plastične jel, po godine sam ih nosio… pohano za ručkom trgao njima, psi me se bojali.

Danas poklone nosi Sv. Nikola, poslije dođe djed Božićnjak pa i on nosi poklone, pa roditelji, pa baka, dida, tetke, ujaci… pa svijete jebem ti majku, da je to bilo u moje vrijeme, mi bi drugi dan držali štand i sve prodali…