Aktualno Magazin Psihopomoć S vama kroz svaki dan

Što je panični poremećaj? Odgovor nudi naš suradnik, psiholog Ivan Sušanj

Panični poremećaj jedan je od anksioznih poremećaja čije je važno obilježje osjećaj tjeskobe ili straha.

Glavne karakteristike paničnog poremećaja su panični napadi, zatim strah od mogućih negativnih posljedica zbog napada panike (srčani udar, smrt, ludilo, gubitak kontrole ili sramoćenje) te promjene u ponašanju koje se događaju uslijed napada panike (npr. izbjegavanje situacija ili mjesta gdje se panični napad dogodio).

Panični napadi se mogu javiti spontano i bez nekog povoda. Da bi se postavila dijagnoza paničnog poremećaja potrebna je prisutnost najmanje jednog paničnog napada mjesečno. Kada govorimo o pojavnosti paničnog poremećaja tj. u kojoj dobi se najčešće javlja utvrđeno je da se obično prvi put javlja u periodu između kasne adolescencije do sredine tridesetih. Postoje i slučajevi javljanja u kasnim tridesetim godinama, dok su pojave u djetinjstvu i nakon 45 godine života vrlo rijetke. Panični poremećaj se češće javlja kod žena nego kod muškaraca.
Osobe koje imaju panične napade često su demoralizirane i iscrpljene stalnim osjećajem tjeskobe i strahom od iščekivanja slijedećeg paničnog napada. Često osobe koje imaju panične napade vjeruju da su teškoće koje im se javljaju rezultat njihove slabosti ili nedovoljno čvrstog karaktera. Stoga nije iznenađujuće da čak 50-60% posto njih zadovoljava i kriterije za depresiju.
Panični poremećaj često se naziva i „strah od straha“ jer osobe koje pate od ovog poremećaja počnu interpretirati ove simptome na način da oni pokazuju da nešto s njima ozbiljno nije u redu. Strah se obično pojavljuje kada smo u stvarnoj opasnosti i služi nam kao alarm ili signal našim mozgovima da smo u opasnosti tako da se možemo od nje zaštiti često se koristi izraz „reakcija bijega ili borba“ (eng. fight or flight). Kod paničnih napada specifično je da tijelo misli da ste u opasnosti, iako opasnost zapravo nije prisutna.

KAKO IZGLEDA PANIČNI NAPAD?
Najznačajnije obilježje paničnog napada je kratkotrajno razdoblje intenzivnog straha ili nelagode koja je udružena s somatskim ili kognitivnih simptoma. Neki od somatskih simptomi koji se javljaju prilikom paničnog napada su: ubrzano lupanje srca, znojenje, drhtanje, osjećaj nedostatka zraka, osjećaj gušenja, bol i nelagoda u prsima, mučnina ili želučane tegobe, vrtoglavica ili ošamućenost, strah od gubitka kontrole ili strah da će poludjeti, strah od smrti. Osobe često misle da im nedostaje zraka te pokušavaju ubrzano udisati što više zraka te u toj situaciji hiperventiliraju tj. izdišu više ugljikovog dioksida nego što ga se u krvi stvara što se zove alkaloza, a posljedice su razni simptomi kao vrtoglavica i ošamućenost. Napad počinje brzo i dostiže vrhunac za 10 minuta i često je praćen osjećajem propasti. Osobe kojima se javio panični napada opisuju strah kao iznimno intenzivan te navode potrebu da pobjegnu s mjesta gdje se napad javlja te su imale osjećaj da će umrijeti. Važno je istaknuti da od paničnog napada nećete umrijeti. Panični napadi, iako izrazito neugodni, nisu opasni Kada se prvi puta javi, osoba može biti uvjerena da doživljava moždani ili srčan udar te tražiti pomoć liječnika i hitne pomoći.

KAKO PREPOZNATI PANIČNI NAPAD?
Panični napad je iznenadno, neočekivano javljanje vrlo intenzivne anksioznosti u trajanju od oko desetak minuta do pola sata rijetko i duže, što je popraćeno različitim tjelesnim i psihičkim simptomima, uz neodoljivu potrebu da se što prije potraži pomoć.
Kod osoba koje pate pod paničnog poremećaja tipično je javljanje tzv. anticipirajućeg straha, tj. straha od ponovnog javljanja paničnih napada te izbjegavajuće ponašanje, tj. izbjegavanje situacija u kojima se osoba osjećala ugroženo i koje povezuje sa napadima panike. U nekim slučajevima počinje se izbjegavati izlaženje iz kuće bez pratnje, strah od boravka u gužvi i sl., osoba sve više ograničava svoje kretanje, te se tada radi o razvoju paničnog poremećaja sa agorafobijom. Kao što smo već ranije naveli u tekstu neliječeni panični poremećaj koji dulje traje također može dovesti do razvoja depresije.

AGORAFOBIJA I PANIČNI POREMEĆAJ
Mnogi ljudi koji imaju panični poremećaj razviju i agorafobiju. Agorafobija je poremećaj koji prvobitno označava strah od otvorenog prostora. Pod tim pojmom podrazumijeva se skup strahova povezanih s javnim mjestima, otvorenim prostorom i velikim brojem ljudi, a često započinje napadom panike. Agorafobija će se razviti kada osoba koja je doživjela ili doživljava napadaje panike počne osjećati jaku nelagodu i/ili izbjegavati određena mjesta na kojima misli da bi se panični napadaj mogao ponoviti. Osoba se brine ne samo da bi tamo mogla doživjeti napadaj, nego brine i da zbog karakteristika takvog mjesta neće moći brzo pobjeći ili joj neće biti pružena pomoć na vrijeme, pa bi joj se zato moglo dogoditi nešto grozno. Osobe s agorafobijom obično izbjegavaju ili doživljavaju visoku anksioznost na sljedećim mjestima: kina, kazališta, veliki trgovački centri, putovanje vlakom, avionom, automobilom (bilo da oni voze automobil ili da ih vozi netko drugi), prelaziti mostove, ići kroz tunele, prelaziti otvorene prostore i široke trgove te se voziti u liftovima, ili općenito izbjegavaju biti sami izvan kuće.

LIJEČENJE PANIČNOG POREMEĆAJA?
Kada govorimo o liječenju paničnog poremećaja dvije najučinkovitije vrste tretmana su se pokazale: farmakoterapija i kognitivno-bihevioralna terapija. Kognitivno-bihevioralna terapija za panični poremećaj i agorafobiju ima najvišu stopu uspješnosti od svih tretmana za bilo koji psihički poremećaj. No, važno je istaknuti da uz liječenje osobe koja pati od paničnog poremećaja bitno je psihoeducirati i obitelj te osobe da bi i joj oni mogli pomoći te da se i sami lakše prilagode na poremećaj i na sve psihosocijalne poteškoće koje može uzrokovati.