Socijalni anksiozni poremećaj – psiholog Ivan Sušanj

ŠTO JE SOCIJALNI ANKSIOZNI POREMEĆAJ?

Socijalni anksiozni poremećaj ili socijalna fobija je strah od jedne ili više socijalnih situacija. Osobe koje pate od socijalne fobije socijalne situacije kao što su: govorenje u javnosti, upoznavanje novih ljudi, zabave, koncerti, rođendani, korištenje javnih zahoda, komunikacija s autoritetima ili neslaganje s drugima su za njih zastrašujuće situacije. Socijalno anksiozni ljudi u takvim situacijama imaju puno iskrivljenih, nefunkcionalnih misli i vjerovanja, tj. plaše se da će se takvim situacijama ponašati na načine zbog kojih će drugi ljudi misliti loše o njima ili da će se osramotiti. Primjerice, boje se da će se osramotiti tako što će reći nešto glupo ili neprimjereno, da će ispasti nespretni ili nesposobni. Uz navedene strahove osobe se boje da će drugi primjetiti i fizičke promjene koje su uzrokovane od tjeskobe koju osjećaju kao npr. crvenjenje, drhtavica, znojenje i sl. U socijalnim situacijama osjećaju se kao da su u centru pažnje te da ih svi gledaju kritičkim okom i procjenjuju svaki njihov pokret, ponašanje i govor. Vjeruju da su drugi ljudi suviše kritični, da stalno procjenjuju druge ljude, da su spremni povrijediti ih ili poniziti. Misle kako moraju impresionirati ljude kako bi ih oni voljeli ili cijenili (tj. da drugi očekuju da moraju biti savršeni, da stalno moraju nešto pametno govoriti, djelovati smireno i sigurno), a opet istovremeno misle kako nemaju ništa posebno ili zanimljivo za reći. Osobe koje pate od socijalno anksioznog poremećaja često pokušavaju izbjeći situacije koje ih čine anksioznima. U situacijama kada ne mogu izbjeći neku od socijalnih situaciju imaju sklonost osjećati se anksiozno ili neugodno. Ponekad čak mogu imati i napade panike. Socijalni anksiozni poremećaj je ozbiljan oblik sramežljivosti koji može uzrokovati probleme u životu. Ponekad su ti problemi mali, npr. nemogućnost govorenja u razredu. Ponekad su, međutim, problemi veoma ozbiljni. Osobe s težim poremećajem često imaju malo prijatelja, osjećaju se kronično usamljene i imaju teškoće u postizanju ciljeva u školi ili na poslu.

ŠTO UZROKUJE SOCIJALNI ANKSIOZNI POREMEĆAJ?
Kada govorimo o uzrocima socijalno anksioznog poremećaja stručnjaci su se složili da postoje brojni činitelji koji mogu doprinjeti razvoju i održavanju socijalno anksioznog poremećaja kao što su s jedne strane, genetski faktori i trajna obilježja osobe, poput plašljivosti, a s druge strane, utjecaj okoline, kao na primjer interakcije roditelja i djeteta, neugodni socijalni doživljaji i negativni životni događaji. Iako postoji nekoliko teoretskih uvjerenja o uzrocima socijalne anksioznosti ili socijalne fobije svaka od teorija ima svoje objašnjenje ali međusobno se ne isključuju.

KOGA POGAĐA SOCIJALNI ANKSIOZNI POREMEĆAJ?

Socijalni anksiozni poremećaj je veoma čest. Više nego jedna od osam osoba imat će taj poremećaj u nekom trenutku svog života. Mnogo više osoba ima simptome sramežljivosti koji nisu dovoljno ozbiljni da bi se nazvali socijalnim anksioznim poremećajem. Poremećaj se obično pojavljuje kada su osobe u ranim tinejdžerskim godinama, ali može početi i mnogo ranije. To je razdoblje kada se najviše razvija svijest o sebi i drugim ljudima te kada uspostavljamo najviše društvenih veza te nam je u tom razdoblju izuzetno bitno što će drugi misliti o nama ili kakav ćemo dojam ostaviti na druge. Nastanak socijalne anksioznosti poslije 25. godine se događa vrlo rijetko. Kada govorimo o spolnim razlikama kod ovog poremećaja, češće se pojavljuje kod žena nego kod muškaraca.

POMOĆ?

Ako se ne tretira socijalni anksiozni poremećaj može negativno utjecati na sve aspekte života: posao, školu, partnerske odnose, odnose s ljudima te općenito zadovoljstvo životom. Kao i kod ostalih psihičkih poremećaja tako i kod socijalno anksioznog poremećaja ili socijalne fobije najlakše i najbrže se može izliječiti ako se dijagnosticira na vrijeme. Ako se poremećaj dijagnosticira kasnije te kada se stvari već zakompliciraju ili kada osoba upadne u još teže probleme kao što su depresija ili ovisnosti u tim slučajevima liječenje je otežano i dugotrajno. Najučinkovitije metode liječenja su kognitivno bihevioralna terapija i uzimanje lijekova koji propisuju psihijatri. Lijek može osigurati brzo početno olakšanje, međutim kognitivno bihevioralna terapija se pokazala kao barem jednako učinkovita kao lijekovi i može osigurati i bolji dugoročni ishod. Kognitivno-bihevioralna terapija želi osobu osloboditi nefunkcionalnih i iracionalnih misli te ju postepeno suočavati sa strahom kako bi razvila socijalne vještine. Sve se odvija postepeno i uz pomoć terapeuta koji svakome pristupa na individualan način.

KAKO DJELUJE KOGNITIVNO-BIHEVIORALNA TERAPIJA ZA SOCIJALNI ANKSIOZNI POREMEĆAJ?

Kognitivno-bihevioralna terapija pomaže osobama koje pate od socijalno anksioznog poremećaja da promjene vjerovanja koja uzrokuju njihov strah. Terapeut tijekom trajanja psihoterapije naučiti će osobu kako da prepozna svoje negativne misli, kako da se nosi s njima te da s druge strane misli realnije o socijalnim situacijama i sebi.
Niz istraživanja pokazao je da se većina ljudi koji se uključe u kognitivno-bihevioralnu terapiju za socijalni anksiozni poremećaj osjeća manje anksiozno. Ljudi se obično nastave osjećati bolje čak i nakon što je terapija završila iz razloga što se znaju nositi sa negativnim mislima te ako se u budućnosti opet pojave negativne msili oni se sami pomoću tehnika koje ih je naučio psihoterapeut znaju nositi s njima.

Facebook Comments