Vedrana Rudan – Čovjek

Korona je provalila u svačiji život. Divlja diljem svijeta, ljudi su izbezumljeni. Ja sam među njima. Na portalima gledam stručnjake koji sve znaju o virusima. Nikome od njih ne vjerujem. Problem je u meni. Otkako živimo u Hrvatskoj svakoga dana vidimo kako baš ništa ne funkcionira.

Škole u raspadu, bolnice iz vremena Austro-Ugarske, ministri jezivi, ovaj pretposljednji žešće se bavio građevinarstvom nego medicinom. Hrvatska za Katoličku crkvu odvaja 720 milijuna eura godišnje, zato nas je Bog spasio onog strašnog ministra?

Meni se ministar Vili Beroš jako sviđa, draga mi je i epidemiologinja Alemka Markotić koja nam se često obraća, ali toliko smo se puta opekli sa našim ministrima zdravlja da me ni ministar ni gospođa nisu smirili.

Srećom, poznajem predstojnika Klinike za plućne bolesti Jordanovac akademika Miroslava Samaržiju. Lik je fenomenalan. Što je on dosad učinio za hrvatsko zdravstvo i što će za njega još učiniti možda ćemo jednom doznati.

Neću sada o tome. Nazvala sam ga. Saznala sam da u Hrvatskoj ima dovoljno respiratora. Ima ih 500. Doduše, našalio se i rekao da kad bismo ih poželjeli kupiti više, svaki košta tridesetak tisuća eura, to ne bismo mogli jer ih na tržištu nema.

Akademik Samaržija je potpuno siguran da ekipa koja trenutno vodi nacionalnu akciju spašavanja funkcionira fenomenalno. Hrvatska koronu drži za rogove, ako se bolest otme Akademik zna da će se naši liječnici s tim moći nositi.

Jedini je liječnik u Hrvatskoj kome vjerujem bez ostatka. Zato svoju koronu očekujem zatvorena u kući. Rukujem se samo sa svojom mačkom. U kafiće ne odlazim, čak ni frizeru iako bih voljela, ako umrem, biti leš s frizurom.

I još mi je akademik Samaržija rekao: “Moramo čuvati jedni druge.”

Koliko empatije i dobrote ima u rečenici koju je izrekao čovjek čija će glava, ako se stvari otmu kontroli, svakodnevno biti u torbi. U slučaju veće frke od ove u kojoj jesmo Klinika za plućne bolesti Jordanovac bit će na prvoj crti bojišnice u čuvanju onih koji nisu imali sreće.

U mračini u kojoj se danima gubim tražila sam čovjeka. Našla sam Čovjeka.

Piše Vedrana Rudan

(Stavovi izneseni u autorskim kolumnama i komentarima, ne odražavaju stavove uredništva, već su to osobni stavovi autora pojedine kolumne i komentara.)

Facebook Comments