Vedrana Rudan – Smrt u demokraciji

Ne vjerujem u “demokraciju”. Ona je za mene diktatura drugim sredstvima. Moja draga prijateljica koja trenutno izolirana sjedi u stanu u Rimu i smije prošetati svoga psića samo u svom kvartu, u trgovinu ona i muž ne smiju skupa, skrenula mi je pažnju na tekst Teofila Pančića “Korona i Hitler, Englezi i Srbi”.

Znam Pančića. Držim ga obrazovanim, pismenim i pametnim. On se u svom tekstu bavi analizom “Srba” i “Britanaca”. U Srbiji je proglašeno izvanredno stanje, ukinute su sve “slobode”, pa ipak nitko zbog toga ne diže glas protiv “Vođe”. Po Pančiću, “Britanci deluju mnogo manje raspoloženi da makar i nakratko odustanu od svega što predstavlja ‘njihov način života’, a u plemenitom cilju spasavanja života samog.”

Pančić ovakvo ponašanje Britanaca drži “snažnim i neraskidivim praktikovanjem kulture slobode, koja je snažno i neraskidivo povezana s gotovo neograničenim pravima pojedinca i s vrlo striktno ograničenim pravima države.”

Pančić, ako ga nisam krivo razumjela, pokušava definirati slobodu. Između ostalog ona je po njemu i slobodno odlaženje u  “klubove i pozorišta”. Država koja ograničava slobodu svojih građana ne može se nazvati demokratskom. Ponavljam, ne znam što je sloboda, ali ako je sloboda pravo da odlaziš u “pozorište i pab” i da tamo korona virusom ubiješ nekoliko desetaka ljudi, ili se zaraziš pa nakon izlaska iz “pozorišta” pobiješ nekoliko desetaka ljudi kojima “pozorište” ništa ne znači, opet se postavlja pitanje “slobode”.

Kako definirati “slobodu” za vrijeme korone? Ako demokratski izabrani vođe imaju pravo u ime slobode ne čineći ništa za ljudsko zdravlje, iako bi to  mogli, pobiti nekoliko stotina tisuća ljudi, gdje je pravo na slobodu pobijenih? Jesu li oni zaista željeli takvu “slobodu” ili je razbarušeni britanski premijer samo iskoristio svoju moć i moć svojih kolega da ogroman broj sunarodnjaka pošalje u smrt siguran da za to neće odgovarati. Širenje demokracije ma kakvo ono bilo nije zločin? Johnson provodi svoju politiku neka košta koliko košta. Slično je činio i Hitler ali su ga rijetki nazivali borcem za demokraciju.

Kad smo već kod “slobode” i “demokracije” bacimo pogled na Srbiju. Vojska je na ulicama, starci moraju biti u svojim kućama. Može li se Vučićev čin koji je za neke ubijanje demokracije držati diktatorskim? Ili preciznije, zločinom? Ne, ne, ne i ne! Ovo što se događa u Srbiji ne možemo gledati izvan konteksta. Poznajemo mentalitet ljudi koji su živjeli na jugoslavenskim prostorima. Kinezi su nam dokazali da se samo “ukidanjem” demokracije i u najsitnijim tragovima mogu spasiti milijuni ljudskih života.

Tko je u pravu? Kinezi, Srbi i ostali koji se “nedemokratskim” sredstvima bore da bi broj mrtvih bio čim manji ili je širenje “demokracije” važnije od života?

U međuvremenu je ljubitelj demokracije Boris Johnson malo olabavio svoje stavove. Tko zna koliko je Britanaca zbog njegove odluke u međuvremenu izgubilo život i koliko će ih još izgubiti?

Forsiranje “demokracije” u vrijeme korone je ono što globalni kapitalizam skida do kraja. Na Zapadu nema demokracije, postoji samo interes krupnog kapitala. Kad korona prođe možda ćemo svi biti bar malo pametniji?

Bit će nam jasno da se Johnsonu i sličnima jebe koliko će ljudi umrijeti. Važno je da se sačuva pravo svakog čovjeka da može slobodno ući u “pozorište”. Ha, ha. Običnom čovjeku se na svim meridijanima i paralelama uglavnom živo jebe za “pozorišta”. Kao što se jebe i Johnsonu. On je želio Britancima omogućiti da slobodno robuju, ne da se slobodno kulturno uzdižu.

Obični ljudi neopterećeni su potrebom definicije “sloboda” i “demokracija”. Oni znaju što to jest. To je pravo na posao, zdravlje, školovanje, krov nad glavom i dostojanstven život. Ništa od toga trenutno ne postoji na kugli zemaljskoj.

A onda kad neke vođe pruže šansu običnom čovjeku da bar preživi, ma kako život bez svega što sam nabrojila izgledao, jave se analitičari pa krenu pisati o ukidanju ljudskih prava.

Čim prije shvatimo da slobode nema osim za onih tridesetak čudovišta u tamnim odijelima ili trapericama koji vladaju svijetom bit ćemo opušteniji u karantenama diljem Evrope. Možda ćemo se zbog toga, stres ubija, brže oporaviti i uskoro, s osmijehom na licu, krenuti robovati.

Neki kao građani blagoslovljeni “demokracijom”, drugi kao jadnici ozračeni diktaturom. Da nije tragično, bilo bi žalosno.

Piše Vedrana Rudan

(Stavovi izneseni u autorskim kolumnama i komentarima, ne odražavaju stavove uredništva, već su to osobni stavovi autora pojedine kolumne i komentara.)

Facebook Comments