Trideset godina živim u Hrvatskoj. Trideset godina je Hrvatska zemlja jadnih građana, bolesno bogatih kriminalaca, korumpiranih političara i sudaca, razularenih “dragovoljaca” koji nisu ratišta vidjeli, svećenika djecojebaca koji žive u raskošnim dvorcima. Trideset godina Hrvatska je zemlja u kojoj je sve u raspadu jer našom zemljom vladaju zločinci.
I onda je i k nama ušetala korona. Kosi i nosi sve pred sobom. Svijet je na koljenima, umiru i mladi i stari i liječnici i medicinske sestre. Milijuni diljem svijeta gube posao, ostali zaključani u kućerke, barake, vile i dvorce čekaju rasplet ili smak svijeta.
Do jučer mi se činilo da je Hrvatska svijetla točka na Kugli. Postoje neki pošteni, časni ljudi koji brinu o nama i čine čudo. Naši stožeraši, naši junaci, ukinuli su nam pravo na slobodu, ali mi im vjerujemo, i ja sam im vjerovala, jer su rekli da nas samo zatvor može spasiti od smrti. Mnogi su naši susjedi i prijatelji izgubili posao, djeca “uče” preko televizije. DRŽITE SOCIJALNU DISTANCU, ponavlja nam Stožer već tjednima. I držimo je. Tjednima ne puštam unučicu da mi se približi i trudim se da ne zaplačem. Znam da nemamo izbora. Možemo biti i gladni i nesretni, ali sve dok DRŽIMO DISTANCU postoji velika šansa da ostanemo ŽIVI. Ovo kroz što prolazimo nije zajebancija, to je BORBA ZA ŽIVOT!
Naučili smo lekciju, vjerovali Stožeru, nekome moraš vjerovati kad ti je nož pod grlom. U nevolji ti treba prijatelj, treba ti nada, treba ti netko za koga znaš da zna o čemu govori. Stožer ima znanje, mi imamo moć da ga bez pogovora slušamo. DRŽITE SOCIJALNU DISTANCU! DRŽITE SOCIJALNU DISTANCU!
Da, koliko nam je puta objašnjavano da držanje socijalne distance nije jedino u čemu je spas. Ima i ono drugo, jednako zvučno, OSTAJTE DOMA! I ostajemo. I ostajemo. I ostajemo doma i mi koji bismo imali kamo poći i oni, ima ih sve više, koji nemaju kamo jer su dobili otkaz.
I onda nam se u svom ovom jadu i čemeru dogodi nekakva procesija na Hvaru. Ne, ne, nisam mogla vjerovati. Ne, nisam mogla vjerovati. NISAM MOGLA VJEROVATI! Papa već danima govori ljudima koje ne vidi, a naš jebeni krizni stožer, veće pape od Pape, poručuje da je “Za križen” “tradicionalni događaj koji je bitan za grad Hvar i stanovnike otoka Hvara.”
Jebeni, jebeni i prejebeni licemjeri. Obraćanje Pape svijetu nije “tradicionalni događaj”, a nošenje križa na Hvaru toliko jest da bi se moglo dogoditi da više Hrvata i Hrvatica umre od stresa jer se nije išlo “za križen” nego od korone.
Odvratno licemjerje Hrvatske katoličke crkve koja za jaja drži Plenkovića i ministra zdravstva Beroša je gadljiva do riganja. Doduše, ne smijemo baš sve prebaciti na Crkvu kad znamo da je čak i Papa odustao od tradicije da bi bio bliže ljudima koji diljem svijeta pate.
Ne, nije u ovoj priči bitna crkva u Hrvata. Plenković i Beroš su sa Hvara. Primitivni dvojac koji ne može pobjeći od sebe ni onda kad se radi o životu i smrti.
DRŽITE SOCIJALNU DISTANCU! Nakon ovoga svaka građanka i svaki građanin Hrvatske koji drže do sebe trebali bi bježati od ovih drkadžija k’o vrag od tamjana.
Jadna moja Hrvatska. Korona će nestati, ovi ostaju.
Piše Vedrana Rudan
(Stavovi izneseni u autorskim kolumnama i komentarima, ne odražavaju stavove uredništva, već su to osobni stavovi autora pojedine kolumne i komentara.)