Već sam pisala o ovoj temi. Možda bi ipak trebalo utvrditi gradivo? Povod za tekst mi je intervju koga sam dala Borisu Rašeti, lik je fenomenalan. Pročitao je knjigu „Ples oko Sunca“, zato mi je u Expressu poklonio nekoliko stranica. Danas mi je intervju osvanuo na ekranu mobitela, pitaj boga čime izazvan. Rašeta i ja razgovarali smo o politici, uglavnom o politici i knjizi. Danas gledam naslov intervjua na portalu 24 sata, objavljeno prije 22 sata: „Mladi ljubavnik u život mi je donio dašak vedrine i smisao.“
Ispod teksta bio je samo jedan komentar. Pa tako Grga Grgeč piše: “Književnica Rudan izgleda polivalentna osoba, osebujna stila, ali ipak se nameće mišljenje o nedojebanoj gospođi.“
Godinama pišem i stalno mi grgeči poručuju da sam nedojebana. Prevest ću to na jezik grgeča, „njoj fali dobar kurac“, ili samo „njoj fali kurac“. Grgeči misle da svakoj ženi, pa čak i gospođi u mojim godinama, nedostaje „jebanost“. Da sam jebena, da nisam „nedojebana“, onda bih…Što? Pisala drugačije tekstove i knjige? Davala normalnije intervjue? Češće u ruci držala Domestos? Muškim autorima komentatori nikad ne poručuju da su „nedojebani“ i da im „fali kurac“.
Nikad nigdje nisam naišla na tekst, od grgeča ne očekujem da pišu bilo kakve tekstove, ali ja nikad nisam naišla na tekst nekog visokoobrazovanog i kurčevitog nositelja kurca koji bi napisao esej ili stručni rad: “Čemu služi kurac?“ A toliko imamo kolumnista u Hrvatskoj… Visokih, niskih, pametnih i najvjerojatnije nikome od njih nije amputiran kurac. Pa ipak… Ono što svakoga od njih određuje o tome uopće ne pišu. Dečki, odjebite i koronu i izbore, uhvatite se za kurac i pišite o kurcu. Ne budite kolumnisti zakurac.
Muškarci su ti koji upravljaju ženskim životima, imaju odgovor na sva ženska pitanja, bilo bi logično i krajnje vrijeme, za mene krajnje vrijeme, da saznam čemu služi kurac. Što je dojebanost? Što je nedojebanost? Zašto dečki misle da ženu definira manjak kurca ili višak kurčeva? Što je manjak? Što je višak?
Zašto su muškarci toliko opsjednuti svojim kurčevima, a tako malo pišu i govore o njihovoj ulozi u svjetskoj povijesti? Zato što oni obrazovani među njima, možda i pametni, znaju da najpoznatiji muški kipovi, sjetimo se Davida, imaju mali kurac? Michelangelo jasno poručuje, muškarce ne definira kurac nego ono što imaju u glavi. Vremena su se očito promijenila. Moderni muškarci, mnogobrojni grgeči, sigurni su da su kurac.
Što žene, bar one koje sam ja do sada sretala, misle o ulozi kurca, jebanosti i dojebanosti u životu žene? Što žene koje ja znam očekuju od muškarca? Žele da ih ne mlati, da nešto radi, da zarađuje, da vlastitu djecu ne doživljava k’o najgore neprijatelje, da ne vlaži međunožje dok gleda nogometnu utakmicu, da mu druženje uz pivo sa sebi sličnima ne bude najjači seksualni užitak, da ne misli kako je normalno da Clint Eastwood u svojoj devedesetoj jebe u filmu tridesetogodišnju curu. Jebanje devedesetogodišnje žene i klinca u četrdesetoj držao bi perverzijom zbog koje bi trebalo objesiti i drhtavu jebačicu i jebača.
Žena od muškarca očekuje da ne broji njezine kilograme umjesto svojih, da ne uspoređuje svoju četrdesetogodišnju staricu s dvadesetogodišnjom curom kojoj „ne bi oprostio“. Da njegova „starica“ istim pogledom omjeri dvadesetogodišnjeg klinca sasuo bi joj zube u nedojebana usta.
Žena od muškarca očekuje da ne misli da bi svaku ženu koja ni službeno ni neslužbeno nema kurca trebalo smjestiti u odgovarajuću ustanovu. Mi bismo im trebale nekako reći da njihov kurac nije ni lijek, ni terapija za svaku bolest, ni mjera naše normalnosti. Njihov je kurac organ koji se najčešće diže kad najmanje treba. Ne, taj komadićak mesa nije uzrok naše najveće radosti. Ne, naši uzdasi i vrištanje nisu često zvukovi užitka nego vapaji upomoć: “Svrši više! Moram oprati pod u kuhinji!“
Tako je to sa ženama, ili bar nekima od nas, moji grgeči. Znam, dečki, to što vam govorim neće stići do vaše glave jer ste glupi k’o kurac. Blago vama. Sve što mislite da ste vi možete strpati u svoju šaku i misliti kako je svijet vaš. Dok to siroče još može dignuti jadnu glavu. Kad posustane tu su čarobne „šljive“ koje vašeg mališana pretvaraju u rog nosoroga, tu je Viagra, prah od kože slonova kurca…
One „nedojebane“ oko vas koje znaju Istinu, sve ju znamo, s vremena na vrijeme, svaka iz svojih razloga, to vaše „blago“ uzmu u ruke, igraju se s njim kao s daljinskim i razmišljaju o kavi s prijateljicom ili s nekim nosačem kurca koji će imati više u glavi nego u ruci.
I sve odlaze na kavu nakon što „kasnije“ dvadeset sekundi peru ruke. Korona u ženskom životu ima mnoga lica.
Piše Vedrana Rudan
(Stavovi izneseni u autorskim kolumnama i komentarima, ne odražavaju stavove uredništva, već su to osobni stavovi autora pojedine kolumne i komentara.)