Psiholog Ivan Sušanj – Anoreksija i bulimija

Anoreksija i bulimija dva su najistaknutija poremećaja hranjenja. Ono što je karakteristično za oba poremećaja jest da je osoba nezadovoljna svojim izgledom zbog čega poduzima određene korake u prehrani kako bi postigla promjenu. Međutim, ovi poremećaji su mnogo više od samog ograničavanja unosa kalorija. Poremećaji hranjenja su raširen problem, no o njima se još uvijek premalo priča i premalo zna. U medicinskoj klasifikaciji poremećaja hranjenja postoje tri dijagnostičke kategorije anoreksija nervoza, bulimija nervoza i nespecificirani poremećaji hranjenja.

Anoreksija nervoza poremećaj je kod kojeg osoba psihički pati zbog osjećaja da je predebela. Ima iskrivljenu sliku o svome izgledu te je opsjednuta potrebom da smanji tjelesnu težinu. Uvođenjem strogog režima prehrane osoba pokušava olakšati osjećaj tjeskobe koja proizlazi iz nezadovoljstva vlastitim izgledom. Strogim režimom pokušavaju smršaviti te steći osjećaj kontrole nad vlastitim tijelom. Osim samog mršavljenja anoreksija izaziva i fizičke posljedice na organizam kao što su želučane tegobe, manja otpornost organizma na zaraze, izostanka mjesečnice, sušenja i diskoloracije kože, itd. Ukoliko je gubitak težine značajan i simptomi postaju sve gori, u nekim slučajevima može doći i do zatajenja organa te smrti. Osim fizičkih posljedica anoreksija dovodi i do psihičkih posljedica, najčešće depresije koja je u nekim slučajevima postojala i uoči nastupa anoreksije. Unatoč očiglednoj mršavosti, osoba se i dalje doživljava debelom i smatra da ne čini ništa loše time što si uskraćuje hranu. Anoreksija nije bezazlena jer mršavljenje vodi do fizičkih i psihičkih posljedica.
Liječenje anoreksije je teško i zahtjevno iz razloga što osoba obično skriva i niječe svoju bolest. Rijetko će sama potražiti pomoć jer gubitak težine ne doživljava kao problem, nego kao cilj. Obično se liječniku obraća na pritisak okoline, i to kad se pojave komplikacije poput izostanka menstruacije i želučanih smetnji. Kod osoba koje se jave na liječenje prvi cilj tretmana je povratak potrebne tjelesne težine pravilnom prehranom i pod kontrolom liječnika. Početkom liječenja i tjelesnim oporavkom dolazi i do poboljšanja u nekim psihološkim aspektima, poput ispravnijeg doživljaja tjelesne težine i figure. No, liječenje mora ići mnogo dalje od samoga povratka težine. Uz pravilnu prehranu, osoba se mora podvrgnuti psihologijskom i psihijatrijskom tretmanu. Uz povećanje tjelesne težine cilj je pacijentu povisiti samopoštovanje te navesti ga da bolje vrednuje samoga sebe i da prihvati izgled svog tijela.

Bulimija kao i anoreksija spada u poremećaj hranjenja i u velikoj mjeri joj je slična. Razlika je u tome što se osobe koje boluju od anoreksije izgladnjuju i izbjegavaju uzimanje hrane, dok kod bulimije konzumiraju velike količine hrane, najčešće u tajnosti te ju nakon uzimanja u kratkome roku namjerno izbacuju iz tijela (povraćanje). Osobe koje pate od bulimije imaju cikluse pretjeranog uzimanja hrane te odmah nakon prejedanja namjerno izazvanim povraćanjem izbacuju hranu iz organizma kako bi spriječili neželjeno dobivanje na težini. Često znaju koristiti laksative i diuretike ili pretjeranim vježbanjem pokušavaju potrošiti kalorije. Prejedanje je obično praćeno osjećajima tjeskobe, tuge i krivnje. Neke osobe prejedaju se nekoliko puta tijekom dana, a svaki put nakon što se zasite, pribjegavaju izbacivanju hrane. Bulimija je češća od anoreksije te ju je teže uočiti iz razloga što osobe koje pate od nje nisu pothranjene, već su normalne pa čak i prekomjerne težine. Znakovi koji bi mogli upućivati da osoba pati od bulimije su česte epizode prekomjernog uzimanja hrane, pretjerano vježbanje, uporaba laksativa i diuretika, brzo dizanje od stola nakon jela i odlazak na toalet. U velikom postotku bulimija je praćena anoreksijom, dok se u manjem radi isključivo o bulimiji. Osnovna je razlika u tome što kod kombinirane bulimije i anoreksije ne postoji samo ovisnost o namirnicama, nego i izraženo odbijanje hrane, uz povremene cikluse prejedanja. Smrtnost je kod bulimije veća nego u anoreksije i to zbog medicinskih komplikacija izazvanih prejedanjem, povraćanjem i uporabom laksativa. Najčešće komplikacije su oštećenje zubne cakline uslijed čestog povraćanja, kronični plik na prstima tik ispod zgloba i oticanje žlijezda slinovnica, čirevi u ustima, nepravilni otkucaji srca, čir na želudcu, ruptura želudca i jednjaka, dehidracija. Anoreksija i bulimija češće pogađaju osobe ženskog spola, a odnos muškarci/žene je jedan naprama deset. Najčešće se javljaju u adolescenciji i ranoj odrasloj dobi.
Kada govorimo o mogućim uzrocima anoreksije i bulimije nemoguće je reći točan uzrok no za sada se zna da stresovi i životne okolnosti (odnosi u obitelji i okolini) te kultura sigurno imaju veliki utjecaj. Posljednjih desetljeća anoreksija i bulimija se sve češće pojavljuju što ukazuje koliki utjecaj imaju mediji koji promoviraju mršavost kao ideal ljepote pogotovo kod djevojčica u adolescenciji gdje se mršavost prikazuje kao jedini prihvatljiv izgled i sinonim ljepote.
Ukoliko imate upite za navedenu temu, odnosno želite zakazati termin možete se obratiti na broj mob: 099/534-7049 ili na email [email protected] Prilikom zakazivanja termina nije vam potrebna uputnica, a sve su usluge besplatne.

Facebook Comments