SLAVEN BILIĆ JE USPIO I OSTVARIO SVOJ SAN! POSTAO JE POBJEDNIK TAMO GDJE JE NAJVIŠE ŽELIO…
Nije, sigurno, tako zamišljao promociju. Vjerojatno se vidio u terenu u klizećem startu, onako kako nerijetko zna uklizati tijekom utakmice uz klupu, ali, morao je pričekati. Jer, ne može Slaven Bilić lagano i jednostavno, ne može čak ni kad odnos snaga na terenu sugerira da bi trebalo biti jednostavno.
Ne može niti kad ‘izmisli’ Calluma Robinsona, koji se sam ne sjeća kad je započeo susret od prve minute, a pogotovo kad je zabio, još davno u ‘prošlom životu’, prije korone. Dakle, taj je Robinson bio junak, asistencija i gol za vodstvo WBA-a protiv QPR-a od 2:1. I onda se našao taj isti Robinson u ziceru za 3:1, što se kaže, u svečanoj loži već su se grlili (unatoč Covidu, tko će zaustaviti te emocije), ali Robinson je pucao pokraj gola. I otvorio novu dramu u karijeri Slavena Bilića. QPR je rijetko prelazio centar, ali kad je to učinio znao je zabiti pa je zabio i za 2:2. I zato Bilić nije mogao uklizati. Morao je čekati što će napraviti Brentford, odnosno, što će napraviti Barnsley. Moralo se dogoditi iznenađenje, Barnsley je slavio (1:2) kod Brentforda i tom pobjedom ostao u Championshipu, trebala se desiti senzacija da bi Bilić konačno mogao odahnuti.
Ne znam što je Slavenu Biliću čitavo to vrijeme prolazilo kroz glavu, ali znam da bi bilo možda i najveće razočaranje u karijeri da nije uspio. Dobro, onaj Beč 2008. je izvan kategorije. Ali, tad je bio mlad, tek na početku. Kao što je bio mlad i kad je s Hajdukom pao u Sigetu i propustio doći Zagrebu na samo dva boda zaostatka uoči zadnjeg kola. U Lokomotivu, govorimo sad o klupskoj karijeri, bio je tu negdje, ali nedostajao je taj veliki iskorak. No, dobro, ima vremena. U Bešiktašu su ga obožavali, no kad je bilo stani-pani, nedostajao je taj zadnji korak, a arhiva će uvijek otkriti da je Bešiktaš postao prvak u prvoj sezoni nakon njegova odlaska.
I znam, isto tako, zapravo, znamo svi, da je od prvog trenerskog dana sanjao uspjeh u Engleskoj, da mu se naklone u kolijevci nogometa. Znam da bi ga nijedan od tih poraza (onaj u Beču se opet izuzima) ne bi toliko pogodio kao da se ovaj put spotaknuo. S West Hamom je dobro krenuo, ipak, na kraju je otišao svjestan da nije napravio sve ono što je želio. Nedorečen, ukratko. WBA je bio nova prilika, reći će neki i zadnja na Otoku. Zamislite koliko bi mu slovo ‘L’ (luzer) Englezi nalijepili iznad glave da se spotaknuo.
VEZANE VIJESTI
Slaven Bilić ispunio je svoj cilj
SLAVEN IH ODUŠEVIO
Bilić nakon povratka u elitu: ‘Uživao sam i ponosan sam, ali nisam mislio da će biti ovako teško!‘
STIŽE ČAK 200 MILIJUNA!
Ne može bez drame! Bilić nije pobijedio, ali Hrvati ulaze u Premier ligu! Luda utakmica i pomoć rivala!
Vole to Englezi, one koje su im dragi vole dočekati na volej ako zaribaju. ‘L’ slično onom kišobranu nad glavom Stevea McLarena kad ga je Bilić one večeri u studenome nadvisio na Wembleyju. Engleska pamti, ali Engleska, kad je nogomet u pitanju, ne prašta. Nekad i zbog jedne stative ili promašaja poput Robinsonova. Čitavu je godinu bio na pragu Premiershipa, zar da posrne na zadnjoj stepenici, kad je svima jasno da treba biti dva, tri nula…
No, na kraju, možda mu se i vratilo. Sve, od Hajduka od 2002. do danas. Da, znate već, Beč je dimenzija iznad, ali, to se vratilo drugima… I, uspio je, postao je pobjednik tamo gdje je najviše želio, jer ući u Premiership iz, reći će mnogi, najteže lige svijeta, to je pobjeda. Velika, ne samo u financijskom smislu. Uz bok sjajnom Marcelu Bielsi, koji je u Leedsu dobio ulicu. Jedan gol, stativa ili – Barnsley dijele u nogometu junake od tragičara, velikane od gubitnika.
Slaven Bilić opet je Super Slav, a iz našeg kuta, bit će, ako se nešto drastično ne dogodi, prvi Hrvat koji će u Premiershipu voditi dva kluba. Dva Westa, Ham i Bromwich Albion. Je li to bio taj korak nakon kojeg će ‘L’ prijeći u ‘W’ (winner), kojima je probio led i napokon u klupskoj karijeri pokrenuo nekakav niz uspjeha? Možda, vidjet ćemo, nova sezona počinje uskoro. Dotad, može uklizavati koliko želi,zaslužio je, WBA-ov uspjeh njegov je uspjeh karijere. Klupske.
Spomenimo još jednog Hrvata koji je vrlo zaslužan za WBA-ov uspjeh. Filip Krovinović odigrao je vrlo dobru utakmicu, mogao je i on biti veliki junak, imao je sjajnu priliku za pobjedu, povratna lopta, namjestio se… Ali, daleko od frustracije koju je priuštio Robinson, sjajno je obranio QPR-ov vratar, zasluge idu njemu. Slavio je Krovinović vrlo srčano na kraju taj remi, iako ni sam ne zna hoće li dogodine zaigrati u Premiershipu. Naime, još je Benficin igrač, tamo se mijenja trener, u Lisabonu, navodno, ozbiljno s njim računaju. Ali, računa i Bilić, Premiership je sigurno i Krovinoviću izazov. Slatke brige, rekli bismo. (jutarnji.hr)