Čitam na portalima kako jedna od zvijezda na hrvatskom medijskom nebu objavljuje javnosti da negdje u Hrvatskoj postoji muškarac koji sestrama iz marketa donosi uloške. To je brejkingnjuz. Zvijezdi Hrvatici koja nikako da postane zvijezda repatica šalju se lajkovi, brat je heroj, a ne zločinac, „nažalost nije slobodan“….
Stara sam i glupa i ne razumijem vrijeme u kome ću još malo živjeti. Vratit ću se u bolju prošlost. Netko bi trebao reći mladim ženama koje bjesomučno na Instagramu lajkaju Nosača Uložaka da su i u naše vrijeme za nas muževi i dečki kupovali uloške. Mi smo mislile da je to normalno i da je menstruacija normalna. Da nam je netko rekao da će za pedeset godina u Jugoslaviji menstruacija kao pojava biti top tema, da ćemo imati Hrvatsku nismo mogle zamisliti, rekle bismo mu da krene na dugotrajno liječenje. Očito smo u paketu sa demokracijom i Hrvatskom dobili ogromno jato kokošiju koje se ne gasi već godinama.
Što mene, ljubomornu, staru kravu kojoj zadnja ura bije, posebno nervira? Idem neredom. U jednom ženskom listu izašao je intervju sa svima nama poznatom teve voditeljicom koja je polugola odgovarala na debilna pitanja tipa, zvižde li za vama na ulici, jedete li, imate li dečka, koji vam se dio tijela najviše sviđa…Voditeljica je na dugačko i široko govorila o svojim nogama, struku, sreći koju ima jer joj je trbuh „ravan“. Umjesto da novinarku pošalje u krasni kurac.
Voditeljica je obrazovana, iza sebe ima zavidnu karijeru pa ipak pristaje da je netko svede na komad mesa u „badiću“. Pedesetogodišnja žena u magazinu izgleda kao nevina pastirica koja će tek za godinu ili dvije ugledati ono što pastiru visi među nogama. Bilo bi žalosno da nije tužno.
Nemate pojma koliko mi tek idu na kurac slavni hrvatski zaljubljeni parovi koji nas redovito obavještavaju o velikoj sreći svojoj. Vjenčanje. Mlada tanka poput šibe skriva lišce, on je zaštitnički grli. Na njenoj glavi dva kilograma ekstenzija, na njegovoj gelirane dlake koje često pokrivaju ćelu. Zašto su mladi muškarci danas u pravilu ćelavi? Zna li tko? Čuje li se što?
Onda krenu čestitanja godišnjice braka. „Ljubavi, uz tebe sam postala žena“. On joj odgovara, s tobom sam zaronio duboko. „Prijatelji“ lajkaju, šalju palčeve i srca majušna.
Pa se rodi „princ“ ili „princezica“. Poznatije instagramuše objave marku dekice iz koje viri glavica sirotog djeteta. Anonimne samo napišu, ljubav mog života i naša bebica. Lajkovi, palčevi, poljupci i pozdravi.
Nakon šest mjeseci mama u bikiniju. Nigdje trbuha, sise ogromne, bez mlijeka, ali pune silikona. Lajkovi, palčevi, čestitke, još si ljepša, carice, kraljice, kao da imaš petnaest, najjača si, brutalna si.
Rastava. Bit ćemo svojoj princezi najbolji roditelji na svijetu, ostali smo prijatelji, ne, nije bilo ni druge ni drugog, obično neslaganje naravi…Palčevi, lajkovi, tako treba, najbolji ste, imate anđela, to je bitno…
Onda se javi „druga“ koje nije bilo pa portali objave poruke koje joj je slao otac onih anđela i muž one majke i kraljice i zvijezde Hrvatice. Tvrd sam, piše otac onih anđela, jako sam tvrd, tvrd sam za popizdit, dođi i vidi koliko sam tvrd. Zaboravila sam što mu je napisala „druga“ koje nije bilo.
Jebote! Zašto čitava Hrvatska mora znati da je neki sirotan tvrd, jako tvrd ili tvrd za popizdit? Zašto pametna, uspješna žena u pedeset i prvoj mora izgubiti pedeset kilograma da bi zadržala posao? Istovremeno njen partner izgleda poput prasca na Dan Republike. Njega nikad nećemo vidjeti u „badiću“. Zato jer je voditelj Pamet, a voditeljica su kosti. Žene u Hrvatskoj ne smije biti, ako želi da je bude.
Kad se dvoje koje je Bog sastavio i poručio im da ih samo smrt može rastaviti ipak razdvoje šalju Hrvatskoj poruku. Iza nas je teško razdoblje, molimo javnost za privatnost.
Ne razumijem svijet u kome živim. Srećom, mogu pisati i one koje ne kužim slati u kurac. Srećom, oni mogu mene pitati, zašto čitaš pizdarije kad ti škodi, idi ti u kurac.
Dečki i cure, ne šaljite me nikamo. Ja sam već u kurcu
Piše Vedrana Rudan
(Stavovi izneseni u autorskim kolumnama i komentarima, ne odražavaju stavove uredništva, već su to osobni stavovi autora pojedine kolumne i komentara.)