Početkom 2021. godine, u Gimnaziji i strukovnoj školi Bernardina Frankopana Ogulin, u mirovinu su ispratili svog spremača i domara Miju Butkovića. Tom prilikom na svojoj su Facebook stranici objavili su prigodnu objavu koja je izazvala brojne pozitivne reakcije Ogulinaca u kojima su Miji poželjeli sretan odlazak u mirovinu. Tolika njegova popularnost potakla nas je da saznamo nešto više o njemu.
U kratkom telefonskom razgovoru saznali smo da je Mijo Butković u ovu školsku ustanovu stigao 1983. godine sa prijašnjeg radnog mjesta u Drvnoj industriji Vrbovsko. Tadašnja škola zvala se Centar za odgoj i obrazovanje Dr. Vladimir Bakarić. Zaposlio se u vrijeme kada je direktor bio prof. Nikola Perić. Poslije su se direktori, kako to već sa direktorima biva, izmjenjivali, ali je Mijo ostajao tu. Nakon Nikole Perića, direktor mu je bio Milan Poljak, pa Marija Magdić, Višnja Lipošćak, Sanja Dubić, te Hrvoje Magdić koji ga je u mirovinu i ispratio.
Iako je radio kao pomoćno osoblje, Mijo je uvijek bio tu, pri ruci i ravnateljima i profesorima, ali i učenicima škole, te uskakao i pomagao gdje god je trebalo i gdje god je mogao. Rad u školi bio je njegov život, jedno vrijeme i doslovno, jer je 22-23 godine i stanovao u stanu u sklopu škole. U školi je, kaže, proveo 37 godina i 10 mjeseci i nikad se nije žalio. Bio je podrška i pomoć djelatnicima i prijatelj učenicima s kojima se često znao našaliti i popričati i tako ispratio mnoštvo generacija, u mnogo slučajeva i cijele obitelji. Ni sada u mirovini Mijo neće mirovati. Kaže nam da jedva čeka proljeće da se pozabavi sa svojim vrtom i voćkama te uživa u mirovini. (naslovni foto: GiSŠ Og)
