O duhovnosti te koji ona utjecaj ima na mentalno zdravlje ljudi posljednjih je desetljeća u središtu interesa brojnih istraživača. Za nju se je pogotovo pojačao interes za vrijeme pandemije korona virusa te vremena u kojemu živimo i s kojim se sve problemima i izazovima surećemo. Što je ustvari duhovnost te s kojim pojmovima se najčešće brka pokušati ćemo objasniti u ovome članku. Kada govorimo o duhovnosti ona se može shvatiti kao ljudsku potrebu za pronalaženjem krajnjeg smisla i svrhe u životu te želju da se živi integriranim životom. Ona obuhvaća teme o kojima je svatko od nas u jednome trenutku u životu razmišljao kao što su: svrha i smisao života, zdravlje, ljubav, život i smrt. Riječ duhovnost ima korijen u latinskom jeziku, spiritus, što znači udah, disanje ili duh. Pojam duhovnosti se često koristi kao sinonim religiji. Duhovnost označava duševno stanje u kojem čovjek svoju pozornost okreće prema onome što se ne nalazi u njegovoj neposrednoj okolini. S druge strane kada govorimo o religioznosti ona predstavlja osobno aktivno življenje religije kao sustava vjerovanja (u Boga najčešće) dok je duhovnost osobna razina vjerovanja koja može, ali i ne mora uključivati vjerovanje u Boga. Brojna istraživanja koja su provedena na području utjecaja duhovnosti na mentalno zdravlje osobe neosporno ukazuju na pozitivnu korelaciju između duhovnosti i kvalitete života. Što znači da osobna duhovnost i rad na njoj može bitno utjecati na kvalitetu života pojedinca jer iz duhovnosti proizlaze potencijalni čimbenici koji pridonose pozitivnim psihološkim stanjima kao što su unutarnji mir, vjera, nada i pozitivno vjersko suočavanje sa životnim nedaćama. Uz pojmove duhovnosti i religioznosti pojam koji se često koristi je pojam vjere. Kada govorimo o vjeri ona je osobni unutarnji doživljaj svakoga pojedinca kojim prihvaća postojanje određenih načela s manjim ili većim stupnjem uvjerenja u ta načela. Osobe koje prihvaćaju svoju vjersku pripadnost, te prakticiraju izraženu duhovnost, ujedno posjeduju i snažan resurs koji je posebno izražen u kriznim razdobljima života. Načini na koje se prakticira duhovnost su molitva, meditacija i moralno življenje. Molitva čini vrlo važan aspekt očuvanja emocionalnog i mentalnog zdravlja jer brojna istraživanaj koja su se bavila utjecajem molitve na mentalno zdravlje osoba koje ih prakticiraju su dokazala da molitva ima izravne fiziološke učinke (smanjuje stres, poboljšava imunitet, rad srca i krvnih žila) kroz pozitivne emocije i pozitivna očekivanja. Duhovnost kao i religioznost ima vrlo ima važnu ulogu u životu ljudi jer posjeduje unutarnju snagu koja pomaže osobama u teškim situacijama. Također dokazano pomaže i kod depresivnih stanja, kod osoba sa suicidalnim mislima i kod osoba koje se bore s ovisnosti (alkohol, psihoaktivnih tvari ili kockanja). Kao što smo već ranije spomenuli duhovnost oblikuje stil života te pomaže u suočavanju sa stresnim i kriznim situacijama s kojima se susrećemo u životu. Vjersko suočavanje je način suočavanja koji nastaje kao odgovor na iskustvo bolesti, smrti ili gubitka voljene osobe i slično. Ono se bazira na traženju snage i utjehe kroz duhovnost te na njegovanju osobnog rasta kroz prihvaćanje i nadilaženje neizbježnih životnih teškoća i stresora. Kao zaključak možemo reći da i duhovnost i religioznost kod vjernika imaju pozitivan utjecaj na to kako čovjek živi, kako se nosi sa stresom i stresnim situacijma te kako se učinkovito oporavlja od traumatičnih iskustava. Premda duhovnost i religioznost nisu istoznačni pojmovi, njihov se utjecaj u životu vjernika u jednom dijelu svakako prožima. Te baš u tom dijelu gdje se duhovnost i religioznost preklapaju imaju značajan pozitivan učinak na razvoj slike o sebi i samopoštovanju. Duhovnost i religioznost su velik resurs jer daju jasnu strategiju kao odgovor na krizno stanje u kojem se pojedinac nalazi te duhovnost kao takva posjeduje terapijske elemente.
Psiholog Ivan Sušanj – Duhovnost
