Madagaskar je suočen s humanitarnom krizom. Nakon višegodišnje suše – otokom je zavladala glad. Stanovnici nemaju izbora. Hrane se svim što nađu – od inače nejestivih kukaca do lišća kaktusa. Agencija UN-a – Svjetski program za hranu – hranom i novcem pomaže 750 tisuća neuhranjenih stanovnika. No potrebe su znatno veće.
Na jugu četvrtog po veličini svjetskog otoka, nakon četiri uzastopne sušne godine – najmanje milijun i 350 tisuća gladnih usta, ne samo dječjih. Kronična neishranjenost dodatno se pogoršala prošle jeseni, kada je stanovništvo pojelo sve zalihe hrane. I do 80 posto njih primorano je stoga preživljavati zahvaljujući mravima, skakavcima, plodovima i lišću kaktusa, te biljci koja se inače upotrebljava kao stočna hrana.
- Ujutro pripremim insekte za doručak. Očistim ih najbolje što mogu, uzimajući u obzir da gotovo i nema vode. Već osam mjeseci svakoga dana moja djeca i ja jedemo isključivo ovu biljku, nemamo ništa drugog od hrane, govori Tamaria, stanovnica sela Fandiova.
Polupustinjski uvjeti na jugu Madagaskara, uz veliku eroziju tla, deforestaciju i nezabilježen porast broja pješčanih oluja, od nekadašnjih obradivih površina i mjesta za ispašu stvorili su i doslovno mrtvu prirodu.
- Molim se Bogu. Danas nismo imali ništa za jelo, osim lišća kaktusa koje pokušavamo očistiti. Više nemamo ništa. Ova su djeca siročad. Njihova je majka umrla, kao i moj muž. Naš život sveo se na traženje lišća kaktusa kako bismo preživjeli, kaže Bole, stanovnica sela Fandiova.
Svjetski program za hranu u sljedećih 6 mjeseci treba 74 milijuna dolara kako bi sačuvao ove dječje živote. U nekim je područjima gotovo trećina ukupnog broja djece mlađe od 5 godina kronično neishranjena.
- Za sedam puta porastao je broj neishranjene djece u odnosu na prije godinu dana. Svjedočimo najgoroj suši u više od 40 godina. Ovo je područje gdje ljudi ovise o urodu usjeva. U školama se djeca prehranjuju od onoga što se skuha kod kuće, većina obitelji bavi se poljoprivredom. Uz neprekinutu sušu ti ljudi ne mogu preživjeti, rekao je David Beasley, izvršni direktor Svjetskog programa za hranu.
Prema dugoročnog prognozi, suše će se nastaviti i bit će to još jedna nerodna godina na jugu Madagaskara. Otok na kojemu od samodostatne poljoprivrede živi više od tri četvrtine radne snage, i prije ove katastrofe slovio je kao jedna od dvadeset najsiromašnijih zemalja na svijetu. (hrt.hr)