Jebote! Da mi je to netko rekao? Ljubav mog života u trenu se pretvorila u horor. A sve je bilo na našoj strani. Ja sam imala lovu i željela njega, on je želio mene jer sam imala lovu. Bili smo idealan par.
Razvod će biti skup k’o miksana jaja svetog Petra. Biskup mi je rekao da Crkvi moram pokloniti svoj teren iznad Mošćeničke Drage, na njemu izgraditi kapelicu od sto i pedeset kvadrata i parkiralište za sedamdeset auta. „Presvijetli“, rekla sam, „to će biti crkva. Kapelice su male, zato se i zovu kapelice.“
“Kakav grijeh, takva kapelica. Trebala bi izgraditi katedralu, GREŠNICE! Srećom, ja sam milosti pun, tvoja pokojna majka bila je naša najveća donatorica. Poklonila mi je ovaj veliki zlatni križ koji stalno nosim, donirala je i novac za renoviranje Katedrale. Da zna što si učinila, digla bi se iz groba i proklela te!“ Buljila sam u njegove Church’s cipele. Takve nose princ Charles i moj budući bivši muž. „Papa će odlučiti može li se vaš brak poništiti zbog nekonzumacije ili ćeš morati još nešto doplatiti. Ovo je moja zadnja!“ “Vaša Svetosti, imate li milosti?“ Ušao je u Ferrari Portofino i nestao.
Kako nam je bilo lijepo! U Orebiću mi je iz nečijeg vrta ukrao sadnicu dubrovačkih koralja. Kad bismo izašli na večeru plaćao je mojim novcem, ali je naručivao hranu bez soli jer imam visok tlak. Mojim je parama kupio auto na svoje ime, ali me tim autom vozio na hitnu kad bi mi skočio ili pao tlak. Sve je bilo tako jebeno normalno.
A onda sam čula kako govori u mobitel: “Da, Živka, ništa se nije promijenilo, slavit ćemo u Vili Opatiji. Ne brini, neće biti samo povrće kuhano na pari, vlasnik mi se zakleo da će biti i prasetine i ćevapa…“
Srce mi je krenulo u tutanj, pa stalo. U nedjelju smo trebali slaviti rođendan njegove kćeri Vivienne, dobila je ime po kreatorici Westwood. Svi smo je zvali Wivi. Moj se budući bivši muž zove Vito, u osobnoj mu piše Vito Benvenutto. Neki su mi prijatelji zamjerali što sam se udala za Talijana, to je bilo prije ovog nogometnog prvenstva. Ne vole Talijane jer na granici zajebavaju zbog PCR-a. „Udajem se iz ljubavi, ostavite me na miru, nije bitno odakle je tko, svi smo crveni ispod kože, glavno da je dobar čovjek.“ Branila sam zločinca iz dubine srca svog. A onda… Sačekajte, samo da popijem Linex forte.
Kad je isključio mobitel, rekla sam: „Na rođendan neće doći nikakva Živka! Nema jebene šanse! Kako to možeš učiniti Wivi?! RECI TKO JE ŽIVKA?!“ Sjeo u kut dnevnog boravka i promucao: “Voliš li me?“ „Naravno da te volim? Kakvo je to pitanje? Ali svaka ljubav ima svoju granicu. Ne volim te toliko da bih s nekom Živkom sjela za isti stol. Jesi normalan? Zaboravio si što su nam radili? Nije to bilo pred sto godina, bilo je pred samo trideset. TKO JE ŽIVKA?!“
Trenutno sam na apaurinima, helexima, Rehidromixu i kuhanoj mrkvi. Istovremeno patim od depresije i proljeva. Doktor Nikolić je rekao da to izaziva jedno drugo. Zaboravila sam je li najprije bio proljev ili je prvo bila depresija.
Priča je jeziva. Pravo ime moga muža glasi Živorad Petrović, kći mu se zove Živka Petrović ex Pavelić. I ona je svog bivšeg muža zajebala. Živorad jebeni Vito je plakao, ja sam jedva izgovarala: „Izdajico! Ubojico! Ja sam ponosna Hrvatica. Mnogo toga mogu podnijeti. Gledam predsjednika fašistu na drogama širokoga spektra, gledam premijera zaštitnika ubojica i kriminalaca svih vrsta, gledam kako moji Hrvati i Hrvatice sve to hrabro podnose i još hrabrije šute, ali…Imati muža Srbina danas u Hrvatskoj?! Gore mi je nego crncu u Engleskoj kad promaši penal, pička ti materina lažljiva!“ Pokunjio se i odvukao u moju mračnu prošlost.
Ovo ću reći samo vama. Mama mi je na smrtnoj postelji rekla: “Kćeri, priđi bliže, još bliže, još bliže, šapnut ću ti nešto: „Mi Rudani smo Srbi, nismo sa Hvara nego smo…“ Ispustila je svoju srpsku dušu, zato ja danas ne znam odakle sam što znači da sam sa Hvara.
Srećom, živimo u zemlji u kojoj je i onaj s posebnim potrebama čuo za presumpciju nevinosti. Ipak ću prevesti za one koji čitaju ovaj blog, a ne razumiju kurca tebe. Nevina sam dok mi se ne dokaže suprotno. I opet ću prevesti, JA SAM HRVATICA!
Piše Vedrana Rudan
(Stavovi izneseni u autorskim kolumnama i komentarima, ne odražavaju stavove uredništva, već su to osobni stavovi autora pojedine kolumne i komentara.)