Aktualno Magazin Upoznajmo Hrvatsku

Josip Šibarić, prof. – Vrbovsko

Putujući Karolinom od Novigrada i Bosiljeva prema moru dolazi se u Vrbovsko, kojeg dodiruje i Lujzijana i uz koju se nalaze Lukovdol, Severin i Moravice, naselja koja administrativno pripadaju gradu Vrbovskom.
Vrbovsko je najistočniji grad Gorskog kotara, a taj je status dobio 1997. Spominje se 1481. kao frankopanski posjed, a u Modruškom urbaru iz napisanom pet godina kasnije navode se Lukovdol i Gomirje, koji pripadaju ovom prostoru. Zbog osmanlijskih pljačkanja tijekom 16. stoljeća, ovaj kraj je depopuliran, a krajiške vlasti na samom kraju 16. i na početku 17. stoljeća u nekoliko navrata ovdje naseljavaju vlaško stanovništvo.

Nakon izgradnje Karoline ovdje se tijekom 18. stoljeća naseljavaju brojne nove obitelji iz Primorja, Kranjske i Češke.
Za povijest Vrbovskog osobito je značajna povelja kojom Josip II. godine 1785. izdvaja Vrbovsko iz neposredne strukture vlastelinstva i dodjeljuje mu položaj povlaštenog kraljevskog trgovišta. Tom poveljom Vrbovsko je dobilo gradsku samoupravu, gradski magistrat i sud, a nekadašnji kmetovi trgovačke gospoštije postali su slobodni građani kraljevskog trgovišta. Nakon ukidanja Vojne krajine ovaj prostor pripada novoosnovanoj Modruško-riječkoj županiji. Današnji oblik i ustroj grada započeo je 1962. kada su se općine Vrbovsko, Severin i Moravice ujedinile u jedinstvenu općinu.

Župna crkva sv. Ivana Nepomuka

Najistaknutiji kulturni spomenik u Vrbovskom je župna crkva svetog Ivana nepomuka, a prirodni rječica Kamačnik.
Crkva svetog Ivana Nepomuka sagrađena je 1755. kao prvobitna župna crkva. Zbog trošnosti je porušena 1887., a nova se gradi 1893.-1894. Ta nova crkva zbog slabog građevinskog stanja već je 1901. porušena, a odmah nakon rušenja započela je gradnja nove današnje crkve, dovršene i posvećene 1904. To je velika neogotička građevina s križnim tlocrtom, poligonalnim svetištem i zvonikom prigrađenim uz sjeverni zid crkve. Crkvu je projektirao Herman Bollé.

Na izvoru Kamačnika

Kamačnik je ime rječice duge nešto više od tri kilometra, koja se kod Vrbovskog ulijeva u Dobru. Teče kroz slikoviti kanjon, a područje uz nju zaštićeno je kao značajan krajolik. Sam tok može se podijeliti u tri dijela. U gornjem dijelu rječica je dosta mirna. Ističe iz plavozelenog jezera na 410 metara nadmorske visine. Voda mirno, ali obilato iz modrozelene dubine izlazi na površinu kroz duboku usjeklinu u stijeni. Speleoronioci su utvrdili dubinu od barem 118 metara. Nakon izviranja voda se mirno razlijeva i polagano teče kroz čitav gornji dio doline. Izvorski je dio zanimljiv i zbog endemske podzemne faune koju u njemu tek treba otkriti. Dosad su prilikom nekoliko istraživanja uočeni endemski podzemni račići Monolistra sp. i Niphargus sp. zbog čega je izvor Kamačnika uvršten i u ekološku mrežu Natura 2000. U srednjem dijelu probija se uskom sutjeskom između stijena, a nad njom su drvene staze i mostovi, pa je moguće diviti se prirodi ispod svojih nogu. U donjem dijelu, nakon ostataka mlina i prije ulijevanja u Dobru, ponovno se smiruje. Posred kanjona rječicu prelazi autocesta za Rijeku. Uz rječicu su uređene šetnice, klupe za sjedenje, info ploče s podacima o flori i fauni, a mene su posebno oduševila Puhova zvona i Jelenov rog, simpatične naprave koje imitiraju izvorne prirodne zvukove. Isplati se odvojiti jedan dan u vikendu i prošetati ovuda, u tišini prirode.

Tekst i fotografije: Josip Šibarić, prof

(korišten je dio podataka sa službene stranice grada Vrbovskog, stranice župe, te prirodahrvatske.com)