Aktualno Magazin S vama kroz svaki dan Upoznajmo Hrvatsku

Josip Šibarić, prof. – Stara Sušica

Nastavimo li od Vrbovskoga putovati Karolinom treba prijeći Dobru i uputiti se put Bakra. Prvo mjesto na koje ćete naići neobičnog je imena – Jablan. To je tipično goransko naselje s karakterističnim kućama i lijepo uređenim prilazom samom mjestu. Nalazi se na 700 metara nad morem, ima dvjestotinjak stanovnika i administrativno pripada Vrbovskom, a zašto se tako zove nisam uspio otkriti. Doduše, jablani rastu i na mnogo većoj nadmorskoj visini od samoga mjesta, ali to nije tipično drvo goranskih krajeva i nigdje ga u Gorskom kotaru nisam vidio, a prezime Jablan potječe iz okolice Benkovca, pa je ovom prostoru predaleko.
Tek nešto dalje uz Karolinu nalazi se Stara Sušica izgledom kuća i brojem stanovnika slična naselju Jablan. Pripada općini Ravna Gora s kojom dijeli i probleme s Osmanlijama u dalekoj prošlosti. Naime, Osmanlije su u nekoliko navrata poharali ovaj prostor, a najviše u vrijeme Krbavske bitke na kraju 15. stoljeća, kada su stanovnici poubijani, odvedeni u roblje ili se razbježali preko Kupe u unutrašnjoaustrijske zemlje (kako su tada zvali slovenske zemlje). Stotinjak godina kasnije preko Kupe protjerano stanovništvo ponovno su tijekom 17. stoljeća oko kaštela naselili Zrinski, a kad su se vratili, donijeli su i razvili specifično narječje. U istom je stoljeću ogulinski kapetan Gašpar Frankopan ovdje naselio pravoslavno stanovništvo iz Bosne.
Ono po čemu su se stanovnici Sušice izdvajali od stanovnika drugih okolnih goranskih naselja činjenica je da se nisu bavili poljoprivredom nego raznim obrtničkim zanimanjima, pa su bili stolari, kolari, staklari ili radnici u pilani. U Staroj Sušici postojala su staklana (glažuta) i pilana, pa čak i tvornica pokućstva koje su već početkom 20. stoljeća imale električnu struju, a strujom su opskrbljivale i sam obližnji dvorac.


Ono po čemu je Ogulincima poznatija Stara Sušica su stari dvorac i krumpir s kojim je povezan Zavod za krumpir, koji je bio u sastavu Instituta i Agronomskog fakulteta Zagreb, a zatim samostalna tvrtka. Danas se u mjestu nalazi Centar za poljoprivredu i ruralni razvoj.
Kaštel što su ga u Staroj Sušici podigli Frankopani, smješten na osamsto metara nadmorske visine, u netaknutoj crnogoričnoj stoljetnoj šumi, pamti i ratne i idlične dane. Naime, godine 1586. Osmanlije su poharali kraj oko dvorca i spalili crkvicu u neposrednoj blizini. Današnja crkva Svetoga Antuna Padovanskog, koja se nalazi na njezinu mjestu, podignuta je 1874. U 19. stoljeću (1823.) dvorac je bio vlasništvo grofa Lavala Nugenta od Westmeatha, irskoga aristokrata fasciniranoga duhom i baštinom Frankopana i obnoviteljem kaštela na Trsatu. Godine 1890. kupili su ga riječki trgovci Feliks i Josip Neuberger te dvorac obnovili u romantičnome duhu svoga vremena. Tada je, nadogradnjom kule i tornja, dvorac dobio konačni oblik i zasjao sjajem novoga doba. Jedan od posljednjih vlasnika – Vladimir Premur u okolini dvorca izgradio je i teniski teren koji zadnjih desetljeća služi kao nogometno igralište. Trenutno je dvorac u vlasništvu grada Rijeke te njime upravlja Dom mladih čiji je krajnji cilj mladeži pružiti mogućnost sudjelovanja u sezonskim zabavno-edukativnim programima.


Nasuprot dvorcu nalazi se omanja kapela posvećena svetom Antunu Padovanskom, istog tipa kao i crkva u Skradu, podignuta 1874. godine, zalaganjem Ravnogorca, književnika i župnika Ferde Babića. Radi se o jednostavnoj građevini višestranog svetišta, sa zvonikom iznad ulazne fasade. Prije ove građevine, u Staroj je Sušici stajala drvena kapela posvećena istom svecu koju su spalile osmanlijske čete. Nova kapela bila je sagrađena nakon paljevine prve, na mjestu današnje, a u njoj je sušički kapelan vodio crkvene knjige za Sušicu i Ravnu Goru.

Tekst i fotografije: Josip Šibarić, prof

(korišten je dio podataka sa stranice frankopani.eu  te snv.hr)