Gledam što je napravilo ovo bolesno poskupljenje goriva… podijelilo nas i na cesti… pičim jučer aftoputem od Ogulina prema Zagrebu… u desnoj traci krama do krame, nitko ne čepa po gasu a lijevom, u punom gasu top auti… desno neimaština a lijevo luksuz… desno prosjek starosti auta ka Manolić, lijevo nema starijeg od 5 godina… desno mrtvi fordovi, citroeni, dacije, opeli, u kuku od folksvagen kedija sam gleda sat vremena… što veli moj Slavko, “Tebi je veća temperatura vode neg brzina”… lijevo bemveji, mercedesi, RSovi, kajeni, tesle, pičke materne… lijevo 21. stoljeće, desno ka da je rat završio prije 2 godine. Kad sam vidio Čeha da me pretiče u kamp kućici, ja navuka firange da me ne vidi… jel u petoj pređem 3 iljade okretaja, rezervoar goriva me tapka po rameni, veli “Gazda jes siguran?”, pa id u pičku materinu. Ide bajker iz mene, gledam u retrovizor, desnu nogu oslonio na moj branik… reko odmara čoek nogu… ja na uzbrdici, on i dalje drži nogu… pustim gas, opelijander ubrzava… kako u pm?… a kako… ovaj ne odmara nogu neg me gura… ja odma za špagu zavezao 50 kuna, kroz prozor pušćam špagu, da mu se na neki način zahvalim, nek popije pivu na moj račun… povučem špagu nazad, stoji 50 kuna nedirnuto al stoji i 100 eura i poruka, a na poruci piše “Tako smo i mi u Poljskoj živjeli kad smo bili 45 godina pod Rusima, izdrži bit će bolje!”… pusti on nogu na nizbrdici, dade gas i preteče me… a ja mu krenem blicati svjetlima u morzeovoj abecedi, 3 kratka, 3kratka 1 dugo, evo točno ovako:
…. …- .- .-.. .- / .–. — .-.. .— .- -.- / — — .—
ilitiga u prijevodu:
- Hvala Poljak moj!