Nastavimo li putovati Karolinom od Stare Sušice prema moru dolazimo u Ravnu Goru, koja je ime dobila visoravni (750-910 metara nadmorske visine) okruženoj s jedne strane Bjelolasicom, Višnjevicom i Suhim Vrhom, a s druge strane Javorovom Kosom i Kosicom. Ovo područje, kao i ostale goranske krajeve, obilježava slaba naseljenost i u prošlosti i u današnje vrijeme. Prije osmanskih prodora pripadalo je knezovima Krčkim, kasnijim Frankopanima, koji su u obližnjoj Staroj Sušici imaju svoj kaštel. Tijekom 16. stoljeća, za vrijeme osmanskih provala Hrvati čakavci uglavnom su raseljeni u primorske i prekokupske krajeve, a početkom 17. stoljeća, zaslugom knezova Zrinskih, dio njih se počeo vraćati. U isto je vrijeme ogulinski kapetan Gašpar Frankopan iz Bosne doveo znatan broj Vlaha i naselio ih u Ravnoj Gori, Starom Lazu, Mrkoplju i Tuku i iza Bjelolasice u Drežnici i Jasenku. Većina njih asimilirala se sa starosjediocima i prešla na katoličku vjeru. Ravna Gora i Sušica pripadale su Vojnoj krajini i u njima su bile smještene male vojničke posade. Vojnokrajiške vlasti u Ravnoj Gori podigle su, osim ovih stražarnica s vojnim posadama, još i poštu, kovačnicu i kolarnicu.
Prilikom izgradnje karolinške ceste stotinjak godina kasnije, pored domaćih žitelja (od kojih je većina došla iz Primorja i Istre), bili su naseljeni još i Slovenci i Česi, što se odrazilo i na stvaranju specifičnog lokalnog govora s osobinama kajkavskog narječja.
Za Ravnogorce osobito je važna povelja cara i kralja Josipa II. iz 1785., jer su ubrojeni među privilegirane slobodne gradove. Tom poveljom u Ravnoj Gori dozvoljavalo je održavanje dvaju godišnjih sajmova: na dan Sv. Terezije (15. kolovoza) i na dan Sveta Tri Kralja (6. siječanj), kao i tjedni sajam svakog utorka. Ujedno je određeno da stanovnici Ravne Gore imaju u svom magistratu jednog suca, jednog notara i četiri prisežnika. Cilj je povlastice bio proširenje trgovine i prometa te poboljšanje životnih uvjeta žitelja, koji su imali pravo otvarati mesnice, gostionice i loviti ribu. Žitelji Ravne Gore imali su i pravo iz gospoštijskih šuma na potrebnu količinu drva za izgradnju kuća i ogrjev. Ujedno su se žitelji mogli iskupiti tlake i daća, koje je određivao urbar.
Ovom je prilikom Josip II. Ravnoj Gori dao i poseban grb. Štit grba bio je zaobljeno iscrtan, plave boje na kojem su se nalazila 3 šiljasta, kamenita, sivo-bijela brda. Srednje brdo bilo je najveće – u podnožju se sva tri brda spajaju. Pred njima je bio grad s tornjem i crvenim krovovima. Zgrade grada imale su prozore i puškarnice, što je označavalo upravno područje. Pred zgradom se nalazio pojas zelene boje – trava, zatim pojas oker boje – Karolinska cesta, a dno polja ispunjavala je zelena boja. Na plavom se nebu između srednjeg i lijevog brda u liku ljudske glave nalazilo zlatno sunce, a između srednjeg i desnog brda srebrni polumjesec u porastu – opet u liku ljudske glave. Nad grbom je bila kruna s pet vršaka, koji su u sredini imali plave i crvene dragulje. Unutrašnjost krune bila je crvena, a oko grba je stajao natpis: “Pečat povlaštenog grada Ravna Gora” (Sigill. privileg. oppidi Regii Ravna Gora).
Iste povlastice Ravnoj Gori potvrdili su i Leopold II. i Franjo I.
Među važnijim događajima koji su vezani uz Ravnu Goru treba istaknuti osnivanje škole (1786.), limene glazbe (1830.), vatrogasnog društva (1888.) i pjevačkog zbora (1918.), izgradnju novog vodovoda i tvornice za preradu drva (1920.) s kojom je povezan i dolazak električne struje u mjesto 1922. i uspostava autobusne veze s okolnim goranskim mjestima, zatim osnivanje planinarskog društva (1933.) i čitaonice (1939.), izgradnja Doma kulture (1949.), šumarije, općinske zgrade, zdravstvene stanice i nove tvornice namještaja nakon požara u staroj tvornici.
Godine 1993. Ravna Gora postala je ponovno samostalna općina, a obuhvaća naselja Šije, Leskova Draga, Kupjak, Stara Sušica i Stari Laz (o kojem će biti u slijedećem tekstu, kao i o župnoj crkvi sv. Terezije Avilske). Samo mjesto ima oko 1700 stanovnika, a općina oko 2500 stanovnika.
Tekst i fotografije: Josip Šibarić, prof
(Tekst je uglavnom preuzet sa službene općinske stranice http://www.ravnagora.hr)