Još se uvijek nalazimo na staroj karolinskoj cesti. U prošlom sam tekstu obećao ponešto napisati o ravnogorskoj župnoj crkvi i kapeli svetog Stjepana u Starom Lazu.
Župna crkva svete Terezije Avilske u Ravnoj Gori izgrađena je 1907. prema nacrtima arhitekta Hermanna Bollea, obnovitelja zagrebačke katedrale u neogotičkom stilu nakon velikog potresa u Zagrebu 1880., kao i tounjske župne crkve svetog Ivana Krstitelja, također u neogotici. Gradnja ove prelijepe crkve započela je 1905. godine i to na temeljima drvene crkvice iz 1774. Naime, ta crkva počela se graditi 1770. uz pomoć kraljice Marije Terezije. Donji dio crkve bio je zidan, a gornji drven. Župna crkva posvećena je svetoj Tereziji Avilskoj čiji se dan svetkuje 15. listopada, a posvećena je 1778. Drugi titular crkve je sveti Bartol apostol. Naime, 24. kolovoza 1778. godine (kada se i svetkuje sveti Bartol apostol) tuča je uništila sav urod u Ravnoj Gori i Ravnogorci su odlučili uzeti svetog Bartola za svog drugog zaštitnika.
S idejom da se u Ravnoj Gori osnuje samostalna župa krenulo se 1803., a četiri godine kasnije, 1807. godine, ta ideja je i ostvarena. Od tada, u župu Ravna Gora spadaju župna crkva svete Terezije Avilske te kapelica svetog Florijana u Kosi i kapela svetog Antuna Padovanskog u Staroj Sušici (o kojoj sam već pisao). Od 1823. do 1826. godine crkva je proširivana. Godine 1899. crkva je bila u jako lošem stanju te je 1905. godine srušena, pa je 1907. sagrađena današnja crkva. Najvrjedniji predmeti koje posjeduje crkva su pokaznica iz 1778., kalež iz 1741. i moćnik Sv. Simplicija, koje je Marija Terezija darovala prigodom posvete crkve 1778.
Crkvu krasi šest oltara, glavni svete Terezije Avilske, zatim svetog Bartola, Srca Isusovog i svete Ane, Majke Božje Lurdske i u krstionici svetog Ivana Krstitelja te kipovi Majke Božje žalosne, svetog Jude Tadeja i svetog Franje Asiškog, slike križnog puta senjskog slikara Ferde Ludviga iz 1907. te orgulje Ferde Heferera iz 1908. Crkva je bogato oslikana raznim detaljima iz Biblije i pravi je užitak tamo se nalaziti. Oslikavana je između 1937. i 1940., a slikar, majstor ukrašavanja unutrašnjih zidova crkve bio je Havelka iz Zagreba. Uz glavni oltar, osim simbola euharistije, na zidu je i obilježje tisućite obljetnice hrvatskog kraljevstva. Zanimljivo je da se, uz nacrtane grbove Dalmacije, Slavonije i Hrvatske, nalazi i grb Bosne.
Stari Laz nalazi se između Ravne Gore i Mrkoplja. Naselje ima tek 145 stanovnika (2021.), koji govore sva tri hrvatska narječja. Naime, središnji dio naselja naselili su primorski čakavci, prema Mrkoplju govori se štokavski, a prema Ravnoj Gori kajkavski. U naselju je kapela svetog Stjepana. Zanimljivo je da administrativno crkvica pripada Ravnoj Gori, a vjerski župi u Mrkoplju.
Kapelu su 1912. podignuli sami mještani, no mene je iznenadilo da titular kapele nije sveti Stjepan prvomučenik, nego sveti Stjepan, prvi ugarski kralj, čiji kip na oltaru u desnoj ruci drži ugarski grb, a u lijevoj dvostuki (lorenski ili patrijarhalni) križ. Gornja, kraća vodoravna linija na tom križu simbolizira pločicu s natpisom, koju je Pilat naredio postaviti nad raspetim Kristom, dok niža, duža vodoravna linija predstavlja gredu za koju su bile prikovane Isusove ruke. I prvi hrvatski novac – banovac imao je na naličju ovakav križ.
Tekst i fotografije: Josip Šibarić, prof
(izvor: hr.wikipedia.org/wiki/Crkva_sv._Terezije_Avilske_u_Ravnoj_Gori, http://www.tz-ravnagora.hr/product/2397/crkva-svete-terezije-avilske, 20.11.2020.)