Aktualno Kolumne Vedrana Rudan

Vedrana Rudan – “Sreća iz kombija”

“Vedrana, jesi doma?” “Daaaaa.” Ne volim kad me ljudi zovu “gospođo Rudan”. “Vedrana, jesi doma?” To zvoni kao sretan ti trideset i prvi rođendan. “Za pet minuta stižem.”

Stala sam na cestu. Drhtala sam. Svaki put drhtim. Sreća mi opet dolazi na vrata. Ugledala sam bijeli kombi. Dao mi je papir na potpis, ja sam drhtavim rukama zgrabila poklon. Platila sam mu i rekla: “Zadrži ostatak.” Jebeš sreću ako si sam u njoj.

Ušla sam u dnevni boravak i stavila paket na stol. Pa uzela škare u ruke. Znala sam što je u njemu. Dizajnerska, crna torbica, poznata svjetska marka. Znala sam da ima tri pretinca, prošivena je, crno je za radost i za žalost. Luda sam za dizajnerskim torbicama koje koštaju oko tristo kuna, plus četrdeset kuna poštarina. Na takav ulov čovjek naleti kad ima mnogo, mnogo sreće.

Dragulju sam skinula neugledni, papirnati omotač. U mene je gledala torbica izrađena od, najvjerojatnije, materijala od koga se prave crne vreće za smeće. I one su za radost i za žalost, u njima može biti leš i svinjska polovica, danas je meso strašno skupo, ali ipak… Da je lagana poput perca jest, da ima utisnut logo, ima, da je već rasprodana je. Ali ipak…

Odlučila sam, neću je baciti, sakrit ću je u ormar i u nju slagati neplaćene račune. Bit će mi samo za žalost.

“Vedrana, jesi doma?” Elvis Presley pjevao je u mom uhu My Way, ali bez pratećih vokala. Ono kad je pjevao s njima, tri mjeseca prije smrti, to više nije bilo to. “Da”, gotovo sam vrisnula, “doma sam.” Izašla sam na cestu.

Ugledala sam bijeli kombi. Stao je. Toliko su mi ruke drhtale da je On morao potpisati. “Zadrži ostatak”, rekla sam. Jebeš sreću kad se sam u njoj daviš. Stavila sam poklon na stol. Hm? Je li to to? Naručila sam pet prekrasnih staklenih zdjela s ljubičastim poklopcima. Idealno za odlaganje kuhane hrane. Imam gotove punjene paprike, složit ću ih u zdjele, pa u duboko, danima ću na pitanje, što ćemo danas jesti, odgovarati, paprike.

Ljepoti sam skinula neugledni, papirnati omotač. Ugledala sam blještavu kutijicu u kojoj je počivalo pet zdjela. Ne kažem da u jednu od njih ne bi mogla stati jedna mala paprika, nisam to rekla, ali što ću staviti u ostale? U prostoriju je ušao muž i sumnjičavo razgledavao jednu od zdjela. “Odnijet ćeš stolicu na analizu? Zašto mi nisi rekla da imaš problema?”

Pred dva me je tjedna nazvala Ela. Njezin muž, navršio je šezdeset, nemojte ovo širiti dalje, ima problema sa seksualnom disfunkcijom, mislim, ne diže mu se. Ela i on su godinama u braku, nju to ne smeta, pun je svijet muškaraca koji funkcioniraju, nisam vam ništa rekla, ali Ela voli oca svoje djece.

Ranko se pali na Elu kad čisti fuge u kupatilu. Zato joj je kombi dovezao aparat koji savršeno i bez kabela čisti fuge. S tamnoplavim čudom tehnike ušla je u kupatilo, naravno da je prije toga vidjela na internetu kako se sive i smeđe fuge pretvaraju u blještavo bijele uz pomoć čarobne četke. Ela je mislila da će se jednim udarcem riješiti i disfunkcije i prljavih fuga.

Ranko je bio spreman, Ela je uključila čistač, Ranku se digao, čistač je crknuo. “Kakva ti sranja kupuješ”, urliknuo je Ranko, “ako još jedanput vidim bijeli kombi ispred kuće, bacit ću na njega bombu.” Ranko je dragovoljac Domovinskog rata. “Ne brini, zlato”, rekla je Ela i na svoje golo tijelo navukla tange od čiste svile, deset komada trideset kuna plus poštarina četrdeset kuna. Pa budi bez njih. Sagnula se, okrenula Ranku guzicu, u rukama je držala četkicu za zube i četkala rub tuš kade i četkala i četkala i četkala i četkala… Nakon sam četrdeset i pet minuta Ranko je zatulio: “Dolazim, dolazim, dolaziiiim.” I došao je.

“Super”, rekla sam Eli, “dijeli tange okolo, usreći naše prijateljice.” “Ne zajebavaj, nisu od svile, ja imam više gljivica nego Istra tartufa”.

“Jesi doma, Vedrana?” Već sam bila na cesti. Potpisala sam, platila i ušla u kuću. Poklon nije bio za mene nego za Elu. Tristo šezdeset i pet tableta koje ubijaju gljivice efikasno kao brak spolnu želju. Šesto kuna kutija plus poklon, bočica sa sto tableta koje liječe prostatitis, cistitis, celulitis. Dobila sam 50% popusta, poštarina 70 kuna.

Vremena jesu teška, ali uvijek postoji izlaz. Žene drage, nama je za sreću potreban samo kombi.

(Stavovi izneseni u autorskim kolumnama i komentarima, ne odražavaju stavove uredništva, već su to osobni stavovi autora pojedine kolumne i komentara.)