SSSR nije mogao spasiti, Rusi ga nisu voljeli, a prije 7 godina izrekao je proročanske riječi
Nitko nije prorok u svom selu, izreka koja se povezuje s Isusom, možda na najbolji način opisuje i karakterizira politički život Mihaila Sergejeviča Gorbačova, prvog i zadnjeg predsjednika SSSR-a, koji je 30. kolovoza, u 92. godini života umro u Moskvi.
Sa scene je nestao jedan, možda ne najveći, ali značajni i u isto vrijeme nevoljeni i neshvaćeni čovjek i političar. Čovjek kojim su vjerojatno turbulentni događaji upravljali više nego on njima, mada ih je nastojao obuzdati i kreirati, pogotovo na početku svojeg vrhunca koji je trajao povijesno neznačajnih, ali u biti ključnih pet do šest godina. Otišao je jedan od najznačajnijih političara 20. stoljeća, tragična i presudna ličnost jedne od najdramatičnijih epoha novije svjetske povijesti, kada se još jednom kotač razvoja čovječanstva okrenuo.
Kao što je to bilo 1917. godine s propašću Ruskog carstva, tako i te 1990.-1991. godine, kada je s karte svijet nestala još jedna ruska imperija – SSSR. Otišao je čovjek kojeg je malo tko volio u njegovoj rodnoj Rusiji. Bio je i ostao zvijezda izvan svoje domovine i sigurno da će vani njegov odlazak izazvati veću pažnju i više reakcija nego u Rusiji – pogotovo sada, kada je potonula u razgaženo blato ratne avanture.
Rusi ga nisu voljeli
U Rusiji nije omiljen – unatoč svojoj neospornoj veličini, jer je bio akter turbulentnih vremena i žestokog poigravanja povijesti. U svim anketama bit će uvjerljivo na kraju kolone među svim ruskim vođama u 20. stoljeću. Zašto je tako? Jedni će ga, vrlo plošno, proklinjati jer je, po njima grobar SSSR-a, a drugi će mu zamjerati da je do zadnjeg pokušao spasiti socijalizam i SSSR. Konzervativci i nacionalisti ne vole ga jer misle da je oslabio Rusiju, demokrati jer nije bio odlučniji u nastojanjima da se zemlje oslobodi boljševičkih stega, skučenog i velikodržavnog načina razmišljanja i poimanja stvari. Nikome nije odgovarao. (jutarnji.hr)
