Aktualno OG sada Ogulin

Sa najezdom bubamara i smrdljivih martina bore se i Ogulinci

Bubamare narodski ili Božje ovčice okupirale su vaše kuće, stanove, prozore i balkone?

Smrdljivi martini i bubamare idu na spavanje čim dođe zima. Smrdljivi martini i žute bubamare još kratko vam mogu stvarati probleme. Radi o normalnoj sezonskoj migraciji i hibernaciji navedenih kukaca. Radi se o prirodnom ponašanju kukaca koji se pripremaju za zimski san, a odspavat će ga u pukotinama drveća, zidova, podrumima, tavanima i sličnim prostorijama.
– To su kukci koji ne podnose hladnoću i s prvim nižim temperaturama traže toplija staništa za prezimljavanje. Naravno, zatvoreni prostori su idealni za to, pogotovo ako su mračni. Još ako u njima ima i hrane, zadržat će se dulje. Ljeti se ti kukci nalaze u prirodi, u travi ili grmlju, gdje se i hrane i stoga su nama uvjetno rečeno nevidljivi. Dok ne postane hladno, pomoći će i mrežice za prozore.


Najezda žutih bubamara, koja se proteklih dana pojavila diljem zemlje, uznemirila je mnoge. Ipak, nije riječ o “domaćoj” bubamari već se radi o harlekinskoj božjoj ovčici – stranoj invazivnoj vrsti. U ovo doba godine harlekinske božje ovčice se roje, odnosno okupljaju u velikom broju kako bi pronašle prikladna mjesta na kojima će prezimiti. Često se zavlače u kuće, štale i ostale zatvorene prostorije. Harlekinska božja ovčica (Harmonia axyridis (Pallas, 1773)) strana je vrsta božje ovčice ( popularnije zvanih „bubamare“) porijeklom iz središnje i istočne Azije, koja se smatra invazivnom u Europi i u Sjevernom Americi te se nalazi na popisu 100 najgorih invazivnih vrsta na svijetu. Prvi puta je unesena u SAD i Kanadu početkom, a u Europu 60-tih godina dvadesetog stoljeća, u svrhu biološke kontrole lisnih uši. Naime, smatralo se da bi ova vrsta mogla učinkovito suzbijati biljne uši na nasadima i tako povećati urod, a bez korištenja velikih količina insekticida. Iako se činilo kao dobra namjera od koje korist ima i čovjek, ali i okoliš, uskoro se pokazala prava narav harlekinske božje ovčice. Vrlo brzo, ova se vrsta proširila cijelim svijetom i počela stvarati velike probleme, kako za bioraznolikost, tako i za gospodarstvo.

Upravo zbog sličnosti s našim zavičajnim božjim ovčicama, harlekinska božja ovčica dugo je ostala nezapažena u Hrvatskoj. Službeno, prvi objavljeni znanstveni članci spominju nalaze ove vrste tek u 2008. godini, no vrlo je vjerojatno da je ova azijska božja ovčica u Hrvatsku došla i ranije. Tek pojave velikih najezdi u jesenskim mjesecima, starim ljudima nepoznate, razotkrile su uljeza. Ova se vrsta već proširila cijelom Hrvatskom i može je se naći od ravničarskih krajeva Slavonije, preko sjevernojadranskih otoka do čak visokih planinskih vrhunaca Dinare. Morfološki je vrlo varijabilna, tako da na jednom mjestu možemo naći crvene, crne ili žute jedinke, s brojem točaka koji varira od 0 do 20. Najsigurniji način razlikovanja harlekinske božje ovčice od naših zavičajnih vrsta je oznaka na prednjem dijelu tijela (pronotumu) u obliku crnog slova „M“ ili „W“ na bijeloj pozadini.

Uklanjanje harlekinske božje ovčice iz Europe više nije moguće i možemo se samo nadati da će se priroda sama pobrinuti i naći način kako da se harlekinska božja ovčica stavi pod kontrolu i ponovno uspostavi prirodna ravnoteža.