Što se Eurovizije tiče, samo čekam godinu u kojoj će pobijediti bend koji je osnovan u nekoj od psihijatrijskih ustanova… jer ovo do sad viđeno potvrđuje da tamo samo luđaštvo prolazi.
Te godine ću osobno, na natjecanje, prijaviti svoj bend s 8 članova. Sve će to odreda biti iskusni glazbenici s žutom knjižicom u ruci, kao simbolom psihijatrijskog vještačenja. Dok ću ja u tangama sjediti na bali sijena i kuhačom udarati o praznu kantu jupola, kolega iza mene će rukom iščupati tangu koja mi se urezala u međugužje, te strunama gudala tarit onj. Treći član benda će oko vrata imati kravlje zvono te četveronoške trčati po bini i mavat glavom dok ga proganja tornjak s rozim čarapama na šapama. Četvrti će biti visok 215 cm te će u točno određenom trenutku, kad note i glazba zapitaju, nožem bušiti košarkaške lopte. Peti će na nadmadracu spolno općiti s lutkom na napuhavanje koja će imati rupe na leđima, gdje će svakim preciznim ugurom istiskivati zrak iz nje te prstima, kojima prebire po rupama, proizvoditi glazbu… nešto ka frula. Šestog će svirati sedmi. Kako? Nemam pojma al svaki čovjek ima rupe i može se svirati. To ću još razraditi. U prkno mu sigurno neće puhati jer mi jesmo iz psihijatrije, al smo i higijenski osviješteni.
Bend će se zvati “Fali osmi”