Zagrebačka katedrala je u povodu obljetnice posvete, a nakon potresa iz 2020. godine, podsjetila na zaboravljene podatke iz njezine povijesti, dok iz znanstvenih krugova stižu upozorenja da se obnova katedrale suočava s problemima pronalaska kamena s kojim je izvorno građena.
Katedrala je posvećena 25. kolovoza 1217, premda je ona u redovitoj upotrebi bila i ranije, što se vidi po pokapanju crkvenih i svjetovnih odličnika u njezinoj unutrašnjosti, kaže se.
Tada je Ugarsko-hrvatski kralj Andrija II. (1205.-1235.) pošao u križarski rat u Palestinu i na putu prema Dalmaciji došao u Zagreb. Pratilo ga je osam biskupa i dva nadbiskupa koji su posvetiti Zagrebačku katedralu.
To stoji u najopsežnijem radu o zagrebačkoj katedrali, djelu zagrebačkog kanonika kustosa Antuna Ivandije „Stara zagrebačka katedrala, Historijsko-umjetnička rasprava“ (1948). Radi se o Ivandijinoj doktorskoj disertaciji koja nikada nije objavljena, a čije su podatke obilno koristile autorice monografije Zagrebačka katedrala Ana Dejanović i Željka Čorak (1988).
Kako do kamena za obnovu?
No, posljedice potresa iz 2020. zadaju glavobolju istraživačima koji brinu o vrstama kamena kojim bi trebala biti obnovljena Zagrebačka katedrala.
Četvoro autora sa Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta u Zagrebu: Ana Maričić, Zlatko Briševac, Petar Hrženjak i Helena Jezidžić, u novom broju časopisa toga fakulteta ističu, uz ino, da se eksploatacija kamena kojim je građena Katedrala na nekadašnjim nalazištima ne može obnoviti, niti je moguće eksploatirati građevinski kamen na novim lokacijama. Više donosi jutarnji.hr
