Svi vi koji živite u Zagrebu, vi ste zakinuti za jedan veliki narodni običaj koji se zove “Spremanje za Zagreb”.
To “Spremanje za Zagreb”… kad se samo sjetim kad bi ćaća i ja 80tih godina išli u Zagreb. On se ka i ja, tuširao inače samo nedjeljom jer tad smo se tuširali samo nedjeljom… zašto? – pa zato što ja u ponedjeljak idem u školu a on u novi radni tjedan, što se imaš tuširati svaki dan jelde.
E… al kad se išlo u Zagreb, e onda smo se svi tuširali dan prije, bez obzira koji to dan bio. To je bojler gorio ka svjetionik, palio se 3 dana prije. Šampona se trošilo ka alfa ulja. Ćaća bi nakon tuširanja odma obavljao brijanje a onda kad bi grunuo 7 dlanova Ralona na obraze… muve bi u kuhinji padale u nesvjest. Ćaća kad bi izaša iz kupaone, mi bi svi gledali u njega jer ga ne bi poznavali…. izgleda je tolko lijepo da se mati svaki put zaljubila kad se ovaj sređiva za Zagreb. Cipele kad bi obuo, ja sam se uvijek pita od kud mu te cipele, nikad ih nisam vidio… on bi mi reka “To su cipele za u Zagreb!”…. jebate, i cipele je ima za u Zagreb.
Poslije njega, na red bi došao ja. Kad bi ušao u kupaonu nakon ćaće, to je vlage bilo, vrganje si s plafona moga brati. Miris Ralona se širio selom, čuo bi ljude gdje kašlju… onda moš mislim kako je meni bilo. U bojleru tople vode bilo možda deci ipo, ćaća skurio sve… pa je onda mene tješio sa “Ja sam se ka mali non stop kupa u ladnoj vodi, moš i ti jednom!”… onda bi se mati proderala na njega pa mi sa špareta donijela lonac pun vrele vode i napunila mi kadu. Kad bi se okupa, i ja bi uzeo taj jebeni Ralon, nako malo pazuhe plahnuo… dan danas mi ispod pazuha ne rastu dlake.
Poslije mene i ćaće, dlaka je na podu bilo za 2 pulovera. Ka da nas je brenerom netko popalio. Nauljeni, namazani, namirisani… ćaća da se u Ogulinu pao, otkliza bi nako nauljen do Karlovca.
Pisao bi ja još… al nemam vremena, moram se ići tuširat… brijat…
… vidimo se danas i sutra na nastupu u…
… Zagrebu!